Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

A ONDA SE POJAVILO SUNCE

Jesen je dojahala novu tonu blata
i cigle: zidat ćemo novu kuću za oblake
za rasplakanu čizmu i raspadnutu sreću.
Stvorit ćemo brojne prostorije
kako bi se kicoši iz umornih polja
okupani zlokobnim vjetrom i namirisani
bojom ostarjele duge mogli lako duže skrivati
pomisli potkivati.
Zidove ćemo ožbukati žuljevima
od očnih potresa i kišnih dodira sjete.
Nakon što u kutove složimo žirove a
iznad prostirke od trpljenja razbacamo lješnjake
otvorit ćemo zaljubljena vrata.
Kroz prozor ćemo nezasitno
istezati godinu.

Piškim od sreće.