Postelja od orahove sjene | Marinko Plazibat

MILKA KUHA RUČAK

 

I tako.
Sjedim ja u sosu
i umačem toranj u dugačku, mutnu smjesu neba.
Leđa sam utemeljio u mrkvu,
pobjedu u oko
i fil.
Veselim srcem miješam jaje i boje,
sav sam vrt!
Prstima tucam šećer u cipelu,
o, brzo!
S krastavca mi maše zlatko.
Kuhinja je blizu.
Dvorište široko.
Dok čokolada guta zrak. I vatru.
Sunce mi
maše.
Bojim se podneva.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.