Ipak, zora | Tomislav Augustinčić

uvijek iznova silazim povratiti
svoje tijelo; i to je već svjesna odluka, tako se narugati
ovim nježnim kukavičlukom, mada
pozorno znajući da se onaj veliki užas — nikad ne moći
uzeti natrag
ono što je netko uzeo, doći na mjesto, doći k sebi —
već dogodio. naime, ako su tijelo razumjeti
i tijelo voljeti sljedovi koji djeluju u jednom
i suprotnom smjeru, u tragičkim uvjetima ovog već
ostvarenog stanja užasa, otvara se zloslutno pitanje: znam li
uopće što prešutjeti nježnost nepovratno
oduzima?