Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

3.

Slaba je utjeha biti uvjeren da si uspio pisati bez tragedije
dok se oko tebe mirno događa život. kažem to uvijek
kad pesimizmom napadam new age. dva prsta stavljam
u uši i čekam da se priroda odvrti. ipak sam

bio i ostao glazbeni fašist. Zagreb je danas mokar. glazba
se najljepše širi po vodi. i što ako će pločnici propasti?
asfalt ne prima tragove, moje stanje je trenutno najbliže pari.
ako bih danas pisao pisma bi izgubila marke. novi svijet nikuda

ne bi stigao. imao sam najveće zvučnike u domu, njih mi je
jednom donio PTT. njima sam pisao morseova ljubavna pisma.
tko započinje točkama nikada ne završava. jednom je Cage izišao

iz svojih kaveza, kao sjeverni medvjed, i sve nas požderao tišinom.
u Zagrebu volim resku jesen. idem u menzu i čekam kestene,
ali ih nikad ne dočekam. bijelo je još neispisano. svi simboli su izmišljeni.