Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

IZNUTRA MRTVI IRVASI

 

Barbarski bijelo me razdvajaš, barbarski,
baš barbarski, kao napredak kliziš oštricom
mog čvrstog jezika, taj kapital je perunika, najmlađi
iris, oružje.

a onda ti. tijelo upisano u svoje dimenzije, temeljito
promišljeno i tako gipko. i unutra mrtvi irvasi, kad smo se
iz Utrina preselili u grad grebali su, kao po krvi.

tako sam odjednom spoznao više toga, na primjer:
neke stvari ostaju žive i nakon što završe.
kao drugo, zglobovi su obična obmana. čovjek od pravca
prije ili kasnije učini program.

tvornice zraka iz prsiju, sjeverni jeleni, barbarski,
upravo barbarski dijele moj jezik. dok se otvara duboki kirurški
šav, irisi miruju. irvasi iznutra vriju, kao i mi, živimo prognani
na Caveu i kavi u ovim sunčevim konzervama. iako, neki od nas,
sasvim rijetko i nevješto mučemo, ne postoji razlika u muci.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.