Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

ZAŠTO NE VOLIM KRIJESNICE

 

Jer me podsjećaju na rock koncerte, katolike, domaću demokraciju
i Guns ‘n’ Roses. moj strah od zmija i zaborava
zbiju u jednu jedinu točku.
ako je krijesnica više onda se strahovi množe.
sjetim se kako sam jednu držao u šaci, na Visu, ranih devedesetih
i kako me opekla. sad kad ih ugledam ne mogu se oteti dojmu
da postoji samo jedna i da se ponavlja.
one su ubile Mariju Sklodowsku.
kad sam je drugi put držao bio je kolovoz. te sam godine
naučio nešto o nepomičnosti. spremio sam je nježno pod jastuk
nakon što sam joj otrgnuo noge.
mislio sam, ako se pomakne
možda i nije sve izgubljeno. treću sam zaledio u zamrzivaču.
uvijek sam se bojao znanosti. možda sam zato sad hipohondar.
svaka točka je ispala lažno obećanje, ni jedna
nije preživjela. gdje sam hvatao te krijesnice?
svugdje sam ih hvatao. četvrta peta i šesta su došle u roju.
tu od njih nastane cesta
ili obrisi velikog grada. grad nam se raspe pod nogama.
obrisi ceste postanu hladne vodene zmije.
gdje je svjetlost najgušća smrt uvire u smrt i s tog ušća te moram gledati,
moram,
ovdje mi nitko neće pokloniti laku bolest, dobri zaborav, zato,
zato ne volim krijesnice.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.