Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

RIBARU (SVIMA NAMA)

 

Obnoć postavljaš zasjedu, kao prvi partizanski odred,
odgovorno i mirno, na prsima šume.

njen šum ti diktira ritam, i pjevaš, nošen vjerom u sutra,
pobjedu strategije i pravde: vjetar raznosi tvoju pjesmu

slobodnom teritorijom vode. među prstima premećeš osti.
siguran. neprijatelj, već ograđen mrežom, ne posustaje.

pravilnim pokretima nastoji ostati na površini, zaštititi
ikru, podići zidove unutar zidova. dosljedniji od Nijemca.

okretniji. ali nimalo otporniji na tvoju odluku. građanski
rat koji te pokreće. unutra, na vati grudiju,

čuči nečujni Ivo: revolucija ugušena šutnjom, neprotežna.
mreže koje si pleo godinama sada su spremne. ploviš

i zviježđa te zapljusnu iz dubine i gore, kao zapaljeni Palach,
na nebu. nikakve pjesme. potrebe. plijena. samo mreža:

enklava omči i čvorova, plovućac na kojeg si posebno pazio,
rasprostrta, sa svih strana okruži žrtvu. cijeli si uteg i toneš.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.