Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar
POSLJEDNJA PJESMA
Danas treba staviti posljednju točku. trebao bih
biti zadovoljan: sutra rukopis odlazi uredniku,
ovo je posljednja pjesma. kažem to
iako potajno priželjkujem suprotno, tj. vjerujem
bit će još pjesama, nešto će, kao pospana lava,
opet iz mene izaći, znam, nikada nije bilo jednostavno.
ponovno nevolje s obiljem: sve želi ući u posljednju
pjesmu, netko se gore tušira, orgulje tjeraju
topli refren kroz moju kožu, na drugom
kraju svijeta nešto upravo poprima oblik. to je sasvim
jasno ako u tražilicu upišem: svijet. vijesti okružuju
zemlju kao svjetlosni gepard. zatvorenih
očiju oslanjam se na uši, ali dugo ne čujem ništa.
horizont okusa kaže: doručak, počinje još jedan
tjedan obojen kavom, kroz prozor ulazi nedjelja, iako
znam da oprosta nema. kako prići posljednjoj pjesmi?
gomila nasilnih glasova čuči u svakom slovu. ako pišeš
poznatim jezikom to je kao pjevanje evergreena.
pitko i neugodno. ako, ipak, pišeš glasni zvuk svojeg tijela
pjesma je džep u kojem odnosiš srce.
curi od svugdje. kao zimska toplina probija obraz, sjajna,
goruća peć. ništa me ne požuruje, ali treba povući crtu;
krvariti kada se ne može ostati čist i sasvim
pokisnuti kada je najljepše ostati suh, otvoriti se
kad je većina osobnog zatvoreno. dovoljno pojedinačnog
sigurno govori nešto o općem. para se uspinje,
kao jabučni sok, uz moje grlo. nokti su presjekli mjesec, 12:
30 je, ali kako precizno mjeriti vrijeme dok završava
posljednja pjesma, sve što je napisano. u tisi su kosovi savili
gnijezda. cimer se vratio s trčanja, upravo ću
staviti posljednju točku. učinim to i skuham čaj i kako sada
preživjeti sve što je ostalo, sve to nestvarno oko nas?
Sadržaj
POSLANICE OBIČNIM LJUDIMAVrtlaru
Krojačicama (u pogonima i kod kuće)
Permanentna revolucija jezika ljubavne poezije. Umornim trokcistima
Običnim ljudima
Pekaru
Every woman adores s facist (snenim kućanicama)
Ribaru (svima nama)
Pristaješ mi kao protupožarna brigada Mojsiju (obrambenim igračima)
Zubarima
Kratki prilog kritici suvremenog urbanog pojma slobode (biciklistima)
Graditeljima drvenih instrumenata (andante mesto)
Nikoga ne uznemirujte (trgovačkim putnicima)
Susjedima (moje meso je jutros spuštena zastava)
Izgubljenim polovicama (nasilno prekinuta pjesma)
To što su uloge izmijenjene ne znači da si svemoćan (konobarima)
Skretničarima
JOŠ PJESAMA O CHARLESU MANSONU, ĆELAVLJENJU I DRUGOM
Sportski predmet
Bog je sisata telefonistica koja ti maznim glasom kaže da si birao broj koji se ne koristi
Put vode
Minestrone
Obilježavanje stvari
Napravi od toga pravilo
Zidar
Imali smo kuću
Zašto ne volim krijesnice
Dok tražim prvu rečenicu
SVEŽDERI
Vratio sam se tebi
Surfin’ USA
Korčula
Iznutra mrtvi irvasi
Manifest negativne (est)etike. Prvi prolog
Lijepo je
Govoriti u tuđoj zemlji
Dolje
Tvoje zgusnuto sunce
Univerzalna pjesma koja slučajno počinje državnom službom
NITKO NA TAVANU
Zrak
Pjesma tijelu
Neprevodivi siječanj
Ako pišaš po Šalamunu vrati ti se u lice, smrt
Pisati bez tragedije
Nitko na tavanu
Posljednja pjesma
Impresum