Poslanice običnim ljudima | Marko Pogačar

OBILJEŽAVANJE STVARI

Jutros sam mamuran.
nešto u mom životu čeka pravi čas da se desi, uvijek novi
mesar brusi svoj princip patnje.
treba se samo spustiti dolje po jabuke. tijelu pokloniti
mogućnost kože na nožu.
sa susjedom sam razgovarao o Budi.
o tome kako je tijelo utvrda stvarnosti. na zidu dućana sam
jednom napisao Johnny Štulić je bog. sada više
ne vjerujem u bogove.
u prošlom životu sam bio bakar. prije toga bik.
jabukama pokušavam ušutkati mamurluk, spuštam se do trgovine,
srećem susjeda,
pozdravljam svog mesara i on pozdravi mene.
tako je hladno na Ravnicama. trgovina je zatvorena.
moj susjed je privezao psa za rešetku, uplaćuje loto
i razgovara na mobitel.
svaka sekunda je svijet za sebe. ono neodređeno u nožu.
ali ja moram imati jabuke. košticu oko koje se ostalo skupi.
čovjek danas mora imati svog mesara,
svog krvnika od kojeg kupuje sigurnu smrt, koji će reći: volim te,
tako smo sami i tako krvavi u ovoj pustinji,
tako smo laki –

svakog časa mrtvi će hodati zemljom iznutra obloženi nama
u ovoj maloj apokalipsi,
između mnogih.