Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

NA KRAJU SVIJETA

U restoranu na kraju svijeta sjedili su žena i muškarac.

– Bar nam neće biti zima – reče muškarac.

Skinuo je vestu i popipao rebra radijatora.

– Ne znam – reče žena. – Zime su tamo navodno grozne.

– To su priče – odgovori muškarac. – Ako ovdje griju, preko je sigurno još i toplije.

Žena je sagnula glavu i položila lice u dlanove. Udisala je i izdisala kroz njih.

– Cijelo vrijeme se koncentriram na to da ne zaboravim kako se sada zovem – reče ne skidajući ruke s lica. – Zapisala sam na komadić papira i stavila ga u novčanik.

Po restoranu je kružila konobarica i mijenjala košarice s kruhom.

– Nije ni meni baš svejedno – reče muškarac.

– Ali u novčaniku već imam dokumente na kojima piše to isto – odgovori žena i naglo otkrije lice.

– Vera, molim te, nemoj opet počinjati.

– Vidiš?

Konobarica stane pred njihov stol i sumnjičavo ih pogleda. Košarica s kruhom bila je puna. Na vrhu je ležao načeti slanac. U tijestu je ostao otisak nečijih zuba.

– Ako niste spremni, možemo vas preseliti na neko drugo mjesto – reče. – Ovdje neki ljudi već čekaju svoj red.

– Samo još trenutak, molim vas – reče muškarac posegnuvši za salvetom koja je stajala kraj njegovog tanjura pa je raširi i zatakne za ovratnik.

Kad ih je konobarica ostavila same, žena ga napadne.

– Što ti je? Zar smo mi tu da nešto molimo?

Muškarac nije imao što za reći. Znao je da im je to možda posljednja šansa da prijeđu na drugu stranu.

Zagrlio je ženu i ona mu se sklupčala u naručju. Dlanovima se čvrsto primila za njegovu majicu i gurnula glavu među slova.

Muškarac je kroz panoramsko staklo prozora promatrao događaje vani.

– Hoćeš da ti ja pričam što se dešava? – upita ženu.

Ona nije dala znak da pristaje.

– Ali jako je lijepo – reče muškarac. – Sad ona ponovo sjedi u autu i izvukla je onu crvenu majicu koju joj je bacio iz aviona.

Gleda kuću i razmišlja kako da je raznese.

Konobarica je napravila još jedan krug. Zamijenila je sol i papar i poravnala stolnjake.

– Stvarno je prelijepo – nastavi muškarac. – Eksplodirao je bazen. I kauč eksplodira. Sad je eksplodirao frižider. Sve leti po zraku. Rajčice, riba, komadi sira. Boca mlijeka. Sve se zapalilo. Baloner leti prema gore. Puno čarapa. To su raznijeli ormar. I one čudne valjkaste stijene su eksplodirale. Sva ona prašina.

Zašutio je i pustio ženu iz zagrljaja. Težina tijela je prevagnula i žena je polako skliznula na stol. Otvorila je oči i pred njima se pružio pogled na beskonačni bijeli stolnjak. Kroz rupice na pletenoj košarici za kruh vidjela je da se po donjim šnitama nahvatala bijela plijesan.

Ponovo im priđe konobarica. Muškarac uhvati ženu za rame.

– Molim vas, dođite sa mnom – reče im konobarica ljubazno koliko je god mogla. – Kamere su spremne.