Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

CAMERA OBSCURA

Vrata lifta zatvorila su se suhim pneumatskim zvukom.

– Koji kat? – upita čovjek.

– Četrnaesti – odgovori žena.

Čovjek stane nasuprot ženi i okrene od nje glavu. Promatrao je svoj odraz u ogledalu postavljenom cijelom dužinom kabine. Žena zamisli kako mu se od uspona stišće tijelo, kako se smanjuje i ona mu odozgo pogledom strijelja masno mjesto gdje je počeo gubiti kosu.

Bljesnula je devetka, čulo se zvonce.

Čovjek izađe, a žena se okrene prema vratima. Pogledom je požurivala žutu svjetlost što se penjala kroz tipke.

Na zadnjem katu stisnula je gumb na kolicima i niz hodnik se odvezla do zadnjeg stana u nizu.

Na ulaznim vratima čekao ju je muškarac. Prihvatio je naslon kolica i odgurao je do praznog mjesta uz prozor.

Žena stane skidati rukavice. Pažljivo je izvlačila prst po prst i pogledom slijedila muškarca dok je otvarao frižider. Izvadio je zdjelicu s graškom i dohvatio jedno zrno. Ogulio mu je kožicu i zgnječio ga palcem i kažiprstom.

– Jesi donijela? – upita ženu i spusti grašak u akvarij.

Pojede zatim praznu kožicu s jagodice prsta i podigne akvarij prema svjetlu. Pozorno je promatrao ribu kako jede.

Uskoro je voda ponovo bila čista. Riba se spustila dublje i kružila uz staklo. Muškarac spusti akvarij natrag na stol.

Žena skine torbicu s ramena i izvadi fotografiju. Ovije ruke muškarcu oko vrata i on je iz kolica prebaci na dvosjed. Sjedne kraj nje, pa je smjesti sebi u krilo.

Žena mu krene pričati kako su jednog dana ribe za mornarima izašle na kopno i zadržale se toliko dugo da su im narasle noge.

Od sramote se nisu mogle vratiti natrag u more pa su.

– Stani – reče muškarac.

Uzeo je fotografiju koju je donijela sa sobom i prislonio je na kolica. Uhvatio je ženu za stražnjicu i zario nokte. Gledao je u sliku. Žena je gledala dlačice u njegovom uhu. Pa u akvarij. Zlatna ribica otvarala je usta i iznutra je bila sva crna.