Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

LEDENE KOCKE

Sjetio se kasno navečer, u trenu kad je zamahnuo i bacio vlažni komad drva na drugu stranu parka. Komad je zapeo za krošnju nekog stabla, a muškarcu je sinulo. Ostavio je psa lutalicu da reži pod stablom i krenuo prema neonskom natpisu Mini market obješenom iznad vrata montažne kućice.

Prodavačica je podigla pogled s časopisa u svome krilu.

Muškarac ju je poznavao, zaputio se bez pozdrava među police. Nakon kratkog razmišljanja, vratio se i na pult kraj kase spustio bombonijeru.

– Trebam trideset komada ovakvih – reče.

Prodavačica je bila vrlo umorna. Samo joj se po pokretima ruku vidjelo da se čudi.

– Nisam sigurna da imamo – reče neprimjetno se odmaknuvši unatrag. – Provjerit ću u skladištu.

Razmaknula je zavjesu iza svojih leđa i nestala u stražnjoj sobi.

Muškarac je ostao gledati za njom. Slušao je kako se drvene kuglice na zavjesi koja je dijelila prostorije sudaraju i zvuk koji proizvode postaje sve finiji i tiši.

– Valjda im nije prošao rok trajanja – reče prodavačica kad se vratila s velikom kartonskom kutijom.

– Nema veze – reče muškarac. – Bit će dobre.

Platio je i izašao.

Ušao je ravno u kuhinju i izvadio bombonijere iz kartonske kutije na stol. Otvarao je jednu po jednu i istresao ih u plastičnu vreću. Kad je dovršio i zadnju, prazne ih je ponovo nagurao u kartonsku kutiju i ostavio pokraj kante za smeće.

Lampa na noćnom ormariću koji je dijelio njihove krevete bila je upaljena, ali je žena imala zatvorene oči. Svjetlo je osjenčalo brazde koje je na njenom licu napravio jastuk.

Sigurno moli, pomisli muškarac.

– Sretna ti godišnjica – reče razgovijetno, kao da tek isprobava svoj novi glas.

Žena otvori oči. Gledala ga je trenutak odozdo pokušavajući se sjetiti tko to stoji ispred nje.

– Što je to? – reče napokon.

Muškarac nije mogao procijeniti je li joj drago ili ne. Podigao je vreću, okrenuo je naopako i istresao na krevet. Čekao je i gledao kako se nemoćno koprca pod gomilom ledenih kocki.