Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

VELIKA NUŽDA

Muškarac je gurao kolica, a žena je u njih stavljala stvari. Subotom popodne išli su u tjednu nabavku.

– Trebali smo stati u neki drugi red – reče žena kad su se zaustavili pred blagajnom. – Ovaj je najsporiji.

Izvadila je olovku i stala križati s popisa.

Nekoliko metara od njih blagajnica je pokrenula traku. Gospođa ispred nje otvorila je torbicu i izvadila novčanik.

– Kartica za bodove? – upita blagajnica.

– Što kartica?

– Za bodove. Imate ju?

– Ne.

– Želite li ju?

– Ne.

Gospođa je izvadila novu lijepu novčanicu kao da u intimi zahoda vadi listić najfinijeg toaletnog papira.

Žena se zaustavi na pola popisa.

– Zašto si ih prestao uzimati? – upita muškarca.

– Već sam se počeo pitati jesi li uopće primijetila.

– Našla sam ih u smeću.

– Ne trebam ih više – reče muškarac.

– To kaže doktor?

– Čvrsto sam uvjeren da bi se složio sa mnom.

Na velikom ekranu iznad izlaza išla je reklama za trgovački centar u kojem su se nalazili. Uskoro slavimo svoj treći rođendan! Klaunovi, žongleri, nagradne igre!

– Osjećam se savršeno – reče muškarac.

– To je samo nuspojava.

– Da sam bar to znao ranije.

– Osjećam se kao glupača kad ti moram objašnjavati stvari – reče žena.

– Meni paše što si takva.

S police je dohvatio žvake i otvorio ih. Imale su okus borovnica. Načeti paketić bacio je u kolica, na vrh hrpe.

– Uvijek to kažeš – prigovori žena.

– Zašto mi onda vjeruješ?

– Jer onda i sam povjeruješ pa neko vrijeme bude dobro.

– Imaš pravo. Ja sam budala.

Blagajnica je pomagala mušteriji ispred njih spakirati robu. Jedna je vrećica bila zatvorena sa svih strana. Istrgnula je i drugu i treću, ali cijela je rola bila neispravna. Morala je ostaviti kasu i otrčati po novu.

Muškarac je u međuvremenu vadio stvar po stvar i stavljao ih na traku.

– Toaletni papir! – sjetila se žena.

Birala je brzo. Između žutog mirisnog s otiskom cvjetova i plavog običnog odabrala je treći. Narančasti. Uzela je odmah dva paketa i zastala među policama.

– Kartica za bodove? – upita blagajnica kad je dotrčala natrag.

Muškarac je strpljivo čekao da je provuče.

Iza njega se već napravio dugačak red.

Podigao je hlače i pokušao ih namjestiti da ne padaju. Gubio je kile. Shvatio je kad je primijetio da je prešao i zadnju rupicu i da više ne može pritegnuti remen.

Čvrsto obujmivši papir, žena se nije micala. Stajala je među policama i čekala da vidi što će napraviti.

Čovjek je otpustio remen i pustio hlače da padnu. Izvukao je noge i ostao u dugim gaćama. Kako je vidno smršavio, ni njih više nije imalo što držati, pa su spuznule na pod. Nije ga hvatala panika ni kad se toliko smanjio da mu je majica dosegla do gležnjeva. Naposljetku se nekako probio kroz njezine nabore, uhvatio se za žnirance i izašao iz cipele koja je bila tolika da je mogao leći cijelom dužinom i ne bi mu bilo tijesno. Pričekao je da se žena vrati s toaletnim papirom, da istrgne jednu vrećicu iz nove role pa je poslušno ušao unutra i prstom probušio rupicu da se ne uguši na putu do doma.