Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

ŽICE

Opet se čuo onaj zvuk.

– To je od radijatora – reče žena.

– Nije. Vidiš da je ugašen – odgovori muškarac.

– Kako kad sam ga ja maloprije upalila?

– Aha. Onda može biti. Iako, sumnjam.

Nisu bili sigurni kada se prvi put pojavio, možda tek te zime, a možda i prije nekoliko godina.

– Čuješ ti ovo? – rekla je žena.

– Koje?

– Ovaj zvuk. Tiho. Sad. Čuješ?

– Nisam siguran. Na što misliš?

– Čekaj. Evo sad, opet.

– Stvarno. Što je to?

– Ne znam.

Ležali bi u krevetu, muškarac u rupi između dva madraca, i dodirivali se stopalima.

Netko bi ustao i stavio vodu za kavu. Zatim bi upalio radijator i vratio se natrag u krevet pričekati da se soba zagrije.

Ni ljeti nije bilo puno drugačije. Noću su prozori bili otvoreni i zavjese razmaknute i onaj tko bi ustao prvi, morao se dići i spustiti zastore da ne prodre svjetlost.

– Već je treći mjesec – reče muškarac.

Ispod tamnog zastora probijala se magla. Kroz prugu stakla vidjela se balkonska ograda i povijeno drvo iza nje. Pod teretom vlažnog zraka naginjalo se nad praznim štrikom za veš.

– Još malo i opet ćemo piti kavu na terasi – odgovori žena.

Muškarac se nagne nad njezin madrac i podigne čašu vode koju je pripremala svaku večer prije spavanja, za slučaj da je probudi žeđ.

– Evo ga ponovo – reče žena.

– Ali što je to? – zapita se muškarac između dva gutljaja.

– Sigurno je radijator. Dolazi s ove strane, a nema što drugo biti.

– Da – odgovori nesigurno muškarac.

– Jedino ako imaš još neki aparat tu na policama.

– Nema ničega.

– Možda je mobitel.

Žena dohvati svoj telefon s parketa uz uzglavlje i pričeka. Zvuk se ponovi, ali nije dolazio iz telefona.

– Nije to – reče.

– Nije ni moj.

– Čudno kako ga ne čujemo preko dana.

– Možda su tada svi drugi zvukovi preglasni.

– Možda je negdje ugrađena bomba – reče žena. – Možda nas susjedi pokušavaju ubiti jer stvaramo buku.

Žena ustane i prođe po sobi.

– Laptop nije – reče tražeći pogledom.

– Nije ni radio – nastavi.

Ustao je i muškarac i otvorio novo mlijeko. Ulio ga je u šalice s kavom i spustio ih na stol. Žena uzme svoju. Osjetila je šećer, ali svejedno otpije.

– Mora da je bomba – reče.

– Radijator je – odvrati muškarac i uključi laptop. – Stavila si na najveću temperaturu pa se pregrijao.

Sjeo je, otvorio mailove i čitao.

Žena mu stane iza leđa. Muškarac brzo spusti prozor da žena ne vidi što piše, otvori novi i ukuca google.

– Znaš što ja mislim? – reče žena. – Mislim da taj zvuk dolazi od nekoga od nas.

Muškarac se okrene prema njoj. Trljao je dlanove prstima.

– Od mene sigurno ne – reče kao da se brani od svih mogućih optužbi.

Žena nije ciljala ni na što konkretno. Ali vidjela je u filmovima. Sada je trebalo biti brz i odlučiti koju žicu prerezati, crvenu ili plavu.