Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

POSLANICA

Na televiziji nije bilo ništa za pogledati. Čovjek je sjedio na krevetu s ulegnutim madracem i vrtio programe. Prozor je bio otvoren i pohabani smeđi zastori nadimali su se pod naletima mlačnog vjetra. Iz susjedne sobe čuo se razgovor.

– Do kada ćemo živjeti ovdje? – pitao je ženski glas.

– Sutra ujutro odlazimo – odgovorio je muški.

– To si rekao i jučer.

Zavjesa se napumpala zrakom i podigla prema stropu. Sjedeći na krevetu, čovjek je uhvatio komadić parkirališta ispred motela s kojega je upravo izlazio jedan svijetloplavi Ford. Možda. Nije mogao biti siguran. Već je bilo mračno, a rasvjeta nije radila kako treba. Pola uličnih lampi bilo je razbijeno.

– Treba mi nešto novca za hranu – nastavila je žena iz susjedne sobe. – Nemamo više skoro ništa za jesti.

Čovjek se sagnuo da razveže cipele. Skinuo ih je i ostao u čarapama.

– Ima još nešto konzervi u autu. Donijet ću ih malo kasnije – čuo se muški glas.

– Što će biti kad i to potrošimo?

– Sutra odlazimo, rekao sam ti.

Čovjek je potražio rupu na čarapama. Zagladio je kosu. Bile su čitave.

Pogledao je po sobi. Sjenilo lampe na ormariću pokraj kreveta na mjestima je bilo progoreno. Ispod je stajao telefon. Podigao je slušalicu i utipkao broj. Dugo je zvonilo, a kad se s druge strane javio glas hvatajući dah, čovjek je poklopio.

– Ne znam što ja još uvijek radim ovdje s tobom – ponovo se začula žena. – Martin je rekao da se mogu vratiti kad god poželim. Možda to i napravim, znaš? – nastavila je izazivačkim tonom. – Već sutra.

– Tko te drži? – ravnodušno je odvratio muškarac. – Idi.

– Pa i hoću – rekla je žena uvrijeđeno.

Čovjek je odlučio prileći. Prepipao je cijeli krevet da pronađe mjesto na kojem ne škripe federi, ali takvog nije bilo, pa je odustao.

Zapalio je cigaretu, prišao prozoru i odmaknuo zastor.

S desna se dizao dim.

– Dobra večer – pozdravio je.

Žena iz susjedne sobe iznenađeno je otpuhnula kroz nosnice. Imala je fine tanke obrve. Malene ušne školjke odskakale su od glomaznog nakita koji je nosila.

– Zahladilo je – nastavio je čovjek otresajući pepeo.

– Istina – reče žena. – Ali nama to nije bitno – brzo se snašla. – Sutra odlazimo nešto južnije. Tu smo se neplanirano zadržali, muž je trebao obaviti neke posliće. Znate kako je.

Podigla je kut usana u nedovršeni smiješak.

Stajali su tako neko vrijeme i gledali svatko ispred sebe. Staklo na vratima ulaza u motel svijetlilo je žuto. Vidjelo se kako portir sjedi besposlen za pultom. Neki je pas trčao uz ogradu i nije se moglo razaznati nosi li ogrlicu.

Žena je bacila opušak na asfalt. Bljesnuo je pa se ugasio.

– Moram ići pakirati stvari – ispričala se i povukla natrag u sobu.

Čovjek je ostao naslonjen na prozorsku dasku, promatrajući autoput. Pratio je farove što su sitni iskakali po obzoru sve dok se ne bi pojavili točno ispred njega kao neonske ose u bijegu.

Iz susjedne se sobe čuo muškarčev zatamnjeni glas.

– Dođi ovamo.

Čulo se razdvajanje ukrštenih metalnih zubaca. Na prozorskom se staklu susjedne sobe ocrtao goli trokut ženskih leđa. Muška ga je ruka povećavala povlačeći patent.

Čovjek je pritvorio prozor i vratio se u sobu. Stao je otvarati ladice na ormariću. Sve su bile prazne. Sve osim prve u kojoj je našao Bibliju. Otvorio ju je nasumice i pogledao što piše. If anyone is in Christ, he is a new creation; the old has passed away and the new has come. II COR. 5:17. Zagladio je trakicu od crvenog svilenog konca ušivenu u korice i zabilježio stranicu. Zaklopio je knjigu i vratio je na mjesto.

Čašu što je stajala pokraj lampe u kupaonici je napunio vodom. Na povratku je posegnuo u džep sakoa obješenog na vješalici i izvadio bočicu. Sjeo je na krevet i uključio televizor. Pojačao je ton. Iz bočice je istresao šaku tableta i ubacio ih u usta. Uzeo je gutljaj vode i progutao ih. Nastavio je tako sve dok bočica nije bila prazna. Zatim ju je odložio na ormarić i legao.

Tko zna, možda sutra stvarno otputuju, razmišljao je čekajući da tablete počnu djelovati. Iz susjedne se sobe čulo lupanje okvira kreveta o tanak zid.

U ruci je držao daljinski. Neki neobrijani muškarac iz televizora prišao je vrlo blizu ekranu. Kao da mu pokušava nešto reći. Ali nije ga dobro čuo. Već mu se strašno spavalo.