Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

FINGERMISSING

Stup s rasporedom vožnje bio je razbijen, a na kraju ravne ceste, koliko se god u daljinu moglo vidjeti, nije bilo nijednog tramvaja na vidiku.

Djevojci je bilo hladno na metalnoj klupi čekaonice. Prekrižila je noge i uvukla glavu u ramena. U ruci je stiskala mobitel i razmišljala što da napiše u poruci.

– Excuseme? Perhapsyou would like someeggs?

Kraj nje se stvorila Kineskinja s ruksakom na leđima.

– Someeggs? Ifyou are interested inUskrs? – reče. – These arereligious eggs, with pictures of MaikaBožija.

Prokleti praznici, pomisli djevojka.

– You are notreligious? – nastavila je Kineskinja ne mijenjajući izraz lica.

Prokleta i televizija i turizam i sve, pomisli djevojka.

Kineskinja je jedva primjetno kimnula glavom i napravila maleni pokret tijelom, kao da će otići, ali odjednom se predomislila.

– Is this seatfree? – upita.

Djevojka se pomakne malo bliže kraju klupe i napravi joj mjesta. Kineskinja sjedne, posegne za jednom naramenicom i skine ruksak s leđa. Povuče patent i rastvori je. Izvukla je plastičnu bijelu vrećicu i izvadila zamotuljak staniola.

– Here, youcan have thisone forfree – reče pružajući dlan na kojem je u razmotanoj foliji ležalo oslikano jaje.

– I have nowhereto put it – reče djevojka.

– Just keepit in yourhand. For goodluck – nije odustajala Kineskinja.

Djevojka je pogleda malo bolje. Kosu je nosila počešljanu na razdjeljak, debelom plišanom gumicom svezanu u rep. Bila je mlada, ne više od dvadesetipet godina. Crte lica bile su joj jasno odrezane i koža potpuno bez mrljica.

Uzela je jaje iz njene ruke.

– I could sureuse some goodluck these days – reče.

S prednje strane jajeta bio je nacrtan torzo Majke Božje. Jednu je ruku spustila niz tijelo, a drugu je podigla pridržavajući plavi plašt skupljen pod vratom. Gledala je prema dolje i kapci su joj bili napola spušteni. Na ruci koju je držala podignutu nedostajao je palac.

– There’s a fingermissing – reče djevojka i podigne jaje prema Kineskinji.

Ova je ruke duboko zakopala u torbu i pretraživala zamotuljke.

– Yes. Afinger ismissing – reče bez da je pogledala.

– Butwhy?

– Youbroke it.

Djevojka se začudi. Još jednom pogleda sličicu.

– Yes. Don’t youremember? You had MaikaBožja inyour hands, some yearsago, and you lether fall. You brokeher finger.

Djevojka otvori usta. Nije znala što da odgovori. Kineskinja vrati pogled u unutrašnjost svoje torbe i nastavi prekopavati. Aluminij je šuškao i bljeskao.

Nije bilo nijednog auta. Kuće preko puta bile su zamrznute u svojoj pozi. Mobitel je ležao beskoristan u djevojčinom krilu. Samo se baterija svako toliko oglašavala. Iza njihovih leđa mirovala je visoka stambena zgrada, a još dalje iza nje, oblacima prekrivena planina.

– Thankyou, but Idon’t want youregg – reče djevojka, zamota jaje i vrati ga.

– Youcan’t giveit back. It’s youregg.

Kineskinja ju je gledala kao da je maleno dijete kome se mora objašnjavati.

Djevojka ostavi ispruženu ruku u zraku. Lampice na tramvajskom stajalištu slabašno su je osvjetljavale. Primijetila je da joj se broj madeža povećao. Pitala se hoće li uskoro postati prvo pjegava, a onda i potpuno smeđa.

– Is this somekind of ajoke? – upita.

– It’s nojoke, you brokeit – odgovori Kineskinja kao netko vrlo zaposlen, tko nema vremena za sitnice. Držala je još dva zamotana jaja i odvagivala ih.

Djevojka okrene jaje na drugu stranu na kojoj je bio nacrtan donji dio halje i stopala što su gazila po izvijenoj zelenoj zmiji. Ispod je pisalo Our lady of grace.

Sjetila se kako je majka prije nekoliko godina kriknula iza njenih leđa dok je djevojka brišući prašinu sa stalaže srušila nekoliko figurica na pod.

– Prst si joj precviknula!

Zvučala je kao da je njezin vlastiti prst otpao. Podigla je kipić s poda, prebrisala ga rukom i odnijela ga sa sobom u drugu sobu.

Djevojka pogleda Kineskinju u nevjerici. Ova ustane s klupice.

– Jakunoć – pristojno pozdravi i krene prema zgradi iza djevojčinih leđa.

Uto naiđe automobil. Kad se dovezao blizu, usporio je i vidjelo se da u njemu sjede dva sijeda starca. Starac na suvozačkom mjestu spustio je prozor, pogledao djevojku i rekao:

– Personally, I don’t care for puppets much. I don’t find them believable.

Upalilo se zeleno, prozor se podigao i auto je krenuo. Na stanicu je stigla starija žena s torbicom prebačenom preko ramena.

– Je li već prošao tramvaj? – upita.

– Niti jedan otkako ja čekam – odgovori djevojka.

Gospođa je odmjeri od glave do pete. Zadržala se na jajetu u njezinoj ruci. Djevojka je imala osjećaj da je nešto želi pitati, ali već se čuo tramvaj, prvi jutarnji, i kad je stigao, žena je ušla u jedna, a djevojka je pričekala pa je ušla u druga kola.