Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

MESO

 

Bila je uvjerena da će je prevariti. Takvi su mesari. Podigao je veliki komad mesa s kosti.

– Evo jedna krasna koljenica – reče ponosno kao da pokazuje diplomu koja je visjela uokvirena na zidu iza njegovih leđa, kraj slike krave čiji su dijelovi bili obojani u žuto, zeleno i crveno. Žena pogleda bolje i pokuša pogoditi koje bi boje bio komad koji je mesar upravo držao u ruci.

– Kao stvoreno za osso buco – reče mesar.

Žena se zamisli. Znala je da je već prije čula tu riječ, ali se nije mogla dosjetiti što bi to točno bilo. Pripremila je novčanik, tako da mesaru bude jasno.

Njemu se nije žurilo. Izvadio je polovicu iz frižidera i s treskom je bacio na stol za rezanje. Dohvatio je sjekiru pa otkinuo novi komad.

– Ili možda rebrica? – upita prstom prolazeći preko ružičaste opne iza koje su se savijale tanke kosti. – Što ćete spremati?

Žena postane nervozna. Pogled joj padne na lance kobasica obješene o kuku na stropu. Mesar to shvati kao mig. Odreže dva para pa ih zamota u masni papir.

Možda najbolje da napravim punjene paprike, pomisli žena. To ionako svi vole. Nećkala se gledajući mašinu za meso iz koje su virili nesamljeveni komadići.

A možda i ne dođe, pomisli. Možda idiot uopće i ne dođe. Kao i prošli tjedan, i onaj prije njega. Možda je gotovo, pomisli, i od same ideje uhvati je bijes. Koliko je vremena uložila u tu vezu. Sati koje je provodila pred zrcalom namještajući povez preko oka. Složena mreža lampi koje je razmjestila po stanu tako da svjetlo koje padne na ožiljak ispod poveza učini da ono što je inače izgledalo kao suha ušutkana staračka usta bude više nalik svježem pupoljku.

– Onda? – upita mesar držeći sjekiru u jednoj, a kobasice u drugoj ruci.

– Pola kile miješanog mljevenog mesa – odgovori žena.

Mesar razočarano zagrabi dvije šake mesa iz plastične kante, ugura meso u mašinu pa je pokrene. Kako bi odozgo silovitije gurao sirovo meso kroz otvor, tako bi ono brže izlazilo u trakicama na drugoj strani. Kad bi palo na tanjur, slagalo se u hrpu rezanaca u kojoj se više ništa nije moglo raspoznati.