Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

NJET

– Misliš da će nam oprostiti? – upita prva žena drugu.

– Ne govori to – odgovori druga.

– Ti se nikad ne pitaš? – nastavi prva.

Dvorište je bilo prazno i žene su sjedile na klupi ispod drveta. Između sebe su stavile vreću s graškom.

– Zapravo, često – odgovori druga. – Noću kad ne spavam, ujutro prije službe, za vrijeme jela, dok ribam pod. Preispitujem se komadić po komadić.

Prva žena otrgne konac na mahuni, otvori je i istrese zrna u posudu na svome krilu.

– Ja se svega sjećam – reče.

– Sjećanje je najgore od svega.

– Ne mogu zaboraviti ni najmanju sitnicu.

– Najgore zlo. Mogla bih se iskupljivati tisuću godina i opet ne bi bilo dosta.

– Možda smo pogriješile.

Dvorištem prođe pjesma. Dječaci su vježbali za nedjelju. Kroz otvorene prozore vidjele su se glave kako pozorno otvaraju usta.

– Ne. Nismo. Ne mogu zamisliti drugačije nego ovako – reče druga žena uvjerena da je donijela pravu odluku.

Obje prionu na posao. Radile su spretno i zdjele su se brzo punile.

– Noćas sam sanjala da sam vani – ponovo će prva.

– Što si radila?

– Ništa posebno. Vozila sam se u autobusu. Stao je i samo sam ušla unutra. Sjela sam kraj dječaka koji je nosio kavez s kanarincem. Rekao je da ga ide vratiti jer ne zna govoriti. Ponudila sam da ga otkupim. Posegnula sam u džep i shvatila da nemam novaca. Onda je došao kontrolor.

– Izbacio te van?

– Ne. Rekao je da imam besplatan prijevoz i da mogu kamo god hoću. Pogledala sam se u prozorsko staklo i vidjela da sam u odori.

– Što je onda bilo?

– Probudila sam se. Zvonilo je.

Proba je završila i dječaci su izlazili iz zgrade.

– Što će biti od ovog graška? – upita ona koja je sanjala kanarinca.

– Pire.

– I što još?

– Nisam pitala.

– Baš sam gladna. To je do ovog zraka. I drveća. Kao da smo na izletu.

U praznom dvorištu čulo se kako pucaju mahune i padaju u vreću.

– Nedostaju mi pjesme – žalosno će prva žena.

– Tako lijepo pjevaju ta djeca – složi se druga.

Odozgo su se vidjele samo ruke kako rade.

– Nisam ti rekla da sam poslije ponovo zaspala. Kratko. Sanjala sam da letim.

Druga se žena nasmije. Tiho, iz navike.

– Ne sjećam se da sam ikad bila tako sretna. Kad sam se ponovo probudila uhvatio me smrtni strah.

– Od čega?

– Od sebe.

– Pa nisi ništa napravila.

– Čula sam dječake kako pjevaju – reče prva žena potpuno ozbiljna. – Gulila sam grašak.

Između njih je ležala vreća puna praznih mahuna. U dvorištu su se počele okupljati druge opatice na podnevnu molitvu. Skupile su se pod drvetom i otvorile knjižice. Dovršivši posao, žene su ustale s klupe. Podigle su svoje zdjele i prošle između njih.