Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

SAMARITANKA

Žena je bila naručena tek za pola sata, pa su ona i njezin pratitelj u prizemlju zgrade pronašli kafić s ružnim i neudobnim tabureima umjesto stolica i naručili piće. Izbjegavali su se pogledati. Šutjeli su i slušali razgovor za susjednim stolom.

– Zamisli, deset godina je čekao da je zaprosi – rekla je plavuša odjevena kao medicinska sestra. – Sve je bilo dogovoreno. I crkva i sala, sve.

Uronila je prste u čašu s mineralnom i izvadila limun.

– I baš u trenu kad ju je čekao pred oltarom, pala je prva bomba. I to baš na auto kojim je dolazila – rekla je šireći oči.

Umor joj je skupio kapke kao da je radila u noćnoj smjeni.

– Nije htio biti na sprovodu. Dezertirao je i otputovao sljedeći dan – dovršila je i zagrizla limun. Skupljenih obraza isisala je sok i bacila koricu u pepeljaru.

Njena sugovornica cijelo je vrijeme u ruci tresla vrećicu šećera. Sad je palcem i kažiprstom obuhvatila rebrasti rub i podrapala ga. Dlanom je napipala šalicu s kavom i usula šećer. Napipala je i žličicu, podigla je i promiješala. Kako je miješala prebrzo kava se prelijevala preko ruba, curila je na stol i kapala na ženinu suknju.

Medicinska sestra bila je toliko zamišljena da uopće nije reagirala. U ruci je držala čašu s mineralnom vodom i gledala balončiće kako hlape. Kako bi koji došao do površine, odabrala bi novi na dnu i pratila ga sve do vrha.

Sad kad su i njih dvije šutjele, dvoje više nije znalo što bi. Čovjek se podigao s taburea i kleknuo. Uhvatio je ženu nezgrapno za ruku i promrmljao nekoliko riječi.

Na spužvastom plavom tabureu ostala je velika rupa.

– Digni se. Sramotiš me – odgovorila mu je kroz zube žena.

Muškarcu kao da je bilo drago. Nasmijao se i otresao koljena.

Kad su izašli iz kafića i krenuli prema dizalu, medicinska sestra ramenom dotakne svoju prijateljicu.

– Ako mi posudiš svoj štap – reče – ispričat ću ti priču o njih dvoje.