Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

ŽIZNJ

 

Čim je ustao iz kreveta čovjek je otvorio frižider. Izvadio je kutiju i razbio jaje o rub tave. Istresao ga je na tanjur, odrezao kruh i jeo ravno s nogu. Komade kruha umakao je u žutanjak i brisao krajeve usana kuhinjskom krpom.

Pogleda tanjur na kojem je ostao još komadić bjelanjka. Nabode ga vilicom i dovrši doručak.

Mogao bih se i obrijati, pomisli.

Skinuo se do pasa i uključio mašinu u struju. Kad je dovršio bradu, prošao je ravno od čela do potiljka. Obrijao je cijelu glavu, ugasio aparat i zadovoljno se pogledao. Skinuo je zatim i donji dio pidžame i obrijao sve dlačice na tijelu. Ručnikom ih je pokupio s poda i bacio sve skupa u smeće. Dok se tuširao i prolazio rukom po koži, prestravio se. Zaustavio je vodu, izletio iz tuš-kabine i navukao na sebe prvo što mu je došlo pod ruku.

Stao je pospremati. Napravio je krevet, pokupio knjige s poda i rasporedio ih na police. Rukom je sve sa stola pomeo u ladicu i zaklopio je. Rastvorio je zavjese da u sobu uđe dnevno svjetlo. Bio je svjež sunčan dan i na suprotnoj zgradi ugleda nekoliko susjeda kako podbočeni na prozorskim daskama gledaju u njegovom smjeru.

Nisu valjda nešto vidjeli, pomisli. Rolete na prozoru u kupaonici uvijek su spuštene.

Sve je u redu, govorio si je. Brzo će to narasti ponovo.

Na prozore susjedne zgrade izašlo je još nekoliko susjeda. Čovjek pogledom prijeđe od jednog do drugog. Rijetkima kao da je bilo neugodno. Okrenuli su glave kao da proučavaju kamo odlijeću golubovi s oluka i tko je upravo parkirao pod drvo. Jedna je žena prstom pokazala u njegovom smjeru. Međutim, onaj kome se obraćala nije izašao za njom na prozor.

Zatvorio je prozor i navukao zavjese. Izvana odjednom začuje sirenu. Pričekao je da čuje hoće li se vozilo zaustaviti u blizini, ali nakon što je dosegao najglasnije zavijanje, zvuk se počeo udaljavati. Utihnuo je i zamijenila ga je buka iz susjedstva. Tanjuri, mijaukanje. Netko je pokušavao naučiti ruski.

Dobro da jutros ne moram na posao, pomisli.

Sjetio se kako je jučer njegovom sinu netko u vrtiću ukrao robota.

– Lijepo sam vam rekla da ne smiju donositi vrijedne stvari u vrtić – rekla je odgajateljica kad je popodne došao po dijete.

– Zar nije svejedno? – upitao je muškarac – Igračke su igračke.

– Takvo je pravilo – odgovorila je odgajateljica.

Izveo je dječaka van. Na putu do auta, prošli su kraj pješčanika u kojem su naopako okrenute ležale grablje.

Ovo danas je samo naknadna reakcija, pomisli muškarac. Spusti pogled i u rukama si ugleda kantu s bojom i četku.

Radio je kao da mu iza leđa stoji zatvorski čuvar i ako zastane da odmori mogao bi dobiti bičem. Radio je bez plana, nanosio je boju u svim smjerovima i ostavljao grbave tragove. U jednom trenu umoči prst u plavu, kakvu je njegov sin poželio na zidovima, i stavi ga u usta.

Mora da sam bolestan, pomisli.

Netko je puštao vodu i cijevi su zavijale. Onaj netko i dalje je pokušavao naučiti ruski.

Čovjek obuče tenisice, uzme jaknu pod ruku i stavi ključ u vrata. Brava je škljocnula, ključ se okrenuo, ali kvaka nije popuštala. Pokušao je silom. Udarao je nogama i rukama, ali vrata se nisu otvarala. Nije mu preostalo drugo nego da uzme razmak, zaleti se i udari ih ramenom. Vrata su popustila, čovjek je izletio iz stana i udario o nešto tvrdo.

Od zida do zida oko ulaza u stan nalazila se staklena površina. Staklo je bilo zaobljeno i gledajući kroz njega cijelo je stubište izgledalo sićušno, kao da je napravljeno za lutke.

S druge strane stakla počeli su se skupljati susjedi. Muškarac ih je dozivao, ali ne samo da nije čuo ni riječi od onoga o čemu su međusobno razgovarali nego nitko od njih nije davao znak kako shvaća da im čovjek iznutra maše.

Jedan od susjeda uspio je uvjeriti druge u ono što je govorio. Posegnuo je u džep i izvadio daljinski upravljač. Uperio ga je prema staklu iza kojeg se nalazio čovjek i pritisnuo gumb.

Istog trena muškarac se okrenuo i vratio u stan.

Zaputio se u dnevni boravak i stao prekapati po ormaru. Istresao je kutiju s alatom na pod i pronašao što je tražio.

U rukama je odvagivao debeli konop.

Cijevi su prestale zavijati. I mačke su odmarale. Žiznj, ponavljao je Rus iz susjedstva.