Birali ste broj koji se ne koristi | Antonija Novaković

IZLAZ ZA MAČKE

Muškarac pogleda na sat. Nije prošlo više od pet minuta. Kroz otvor za mačke na ulaznim vratima kuće u hodnik je uletio još jedan list papira. Već ih je prestao brojati.

Napunio je džezvu.

– Ovisno o pojedinom mjestu proglašene su mjere pripremnog stanja i mjere redovne obrane – čulo se s radija. – Mjere izvanredne obrane od poplave provode se za dionice mjerodavnog vodomjera Ilova Malenjača. Tijekom noći s prestankom oborina očekuje se stabilizacija rijeka Ilova i Pakra te postupan pad njihova vodostaja, a tijekom sutrašnjeg dana prestanak mjera obrane od poplave.

Muškarac je podigao sunčane naočale na čelo i protrljao si oči.

Začuo se poznati zvuk kočenja po šljunku. S ceste se u dvorište dovezao poštar. Naslonio je bicikl na ogradu i izvadio torbu iz košare.

Ušao je ne pokucavši.

– Taman na vrijeme – reče muškarac.

Natočio je vruću vodu u šalicu s čajem.

– Zadržao sam se – reče poštar odlažući stvari na praznu stolicu. – Nosio sam plaće u starački.

Sjeo je i rastvorio novine koje je donio pod rukom.

Muškarac je stavio šalicu pred poštara. Smjestio se kraj njega i zagledao se u naslove.

– Moram napumpati gume prije nego krenem – odsutno je spomenuo poštar.

Ne podižući pogled s novina, pružio je ruku i poklopio muškarčev dlan. Čovjek s radija monotonim je glasom objašnjavao kako je na mjestima podivljala rijeka počupala stabla uz obalu i odnijela napuštene barake. Iza tamnih naočala muškarčeve su oči bile nemirne. Poštarov dlan bio je suh.

– Profesore, kada će ti ozdraviti oči? – upita poštar.

– Ne znam – odgovori muškarac.

– Pretamne su ti te naočale. Kad razgovaramo moram pronaći neku točku na tvome licu i obraćati se njoj.

Kroz zatvoren prozor uleti kamen.

Staklo se rasulo po kuhinji i kamen se po pločicama otkotrljao do suprotnog zida.

Poštar skoči sa stolice.

Muškarac je ostao nepomično sjediti.

– Bolje da odeš – rekao je pogledom procijenivši štetu.

Iz zvučnika je dopirao huk valova. Čulo se kako bujica čupa i odnosi sve pred sobom.

Poštar stavi torbu na rame. U hodniku je s poda pokupio razbacane listove papira. Zgužvao ih je i nagurao u džep. Okrenuo se i pogledao muškarca kako klečeći kupi veće komade stakla i odlaže ih u crnu vreću.

Čudno, nikad mi nije spomenuo da je imao mačku, pomislio je promatrajući kroz razbijeni prozor prazni travnjak i komadić ceste koja vodi prema gradu.