Zeleni prah | Andriana Škunca

IZMEĐU TVOJE I MOJE TIŠINE

 

Pokraj mene si raspršeni miris cvjetova, bjelina što se širi.

Kako reći što nisam izgovorila, pokrenuti zidove? Gledam papir na koji liježe suton, u njemu te vidim i kad ti mene ne vidiš. Ulaziš polako, tvoja se ruka rastvorila prema mojoj.

Gdje si? Sve se izmiješalo. Potisnute slike ponovno se vratile, vezale šumove. Približile prostor između tvoje i moje tišine.

Sjećanje kupi sjene sa svega što je napuklo, uvećalo šutnju.

Papir mijenja misao, pokazuje stranu koje se ne odriče. Uzlet, mekoću stvari. Raste pa se krati. Navlači krhotine mraka. Doseže nedostižno.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.