Zeleni prah | Andriana Škunca
UZ DRVO KRIŽA
Ocu
I
Tišina utkana u kosti. Noć sa zidova ljušti viđeno. Kažeš: kad umrem, zemlja će biti manje nastanjena, ali zato punije nebo.
Iza tvojih leđa otvaraju se nevidljiva vrata, put kojim polako odlaziš.
Sve praznija postelja. Nekoliko tihih riječi s uzglavlja. Govor stvrdnut mijenom.
S prozora hlapi vlaga, tama pridržava pepeo crnila.
Sve te je manje. Vrijeme uzima ono čime nas kasnije obilno dariva. Popušta uporište tijela. Prozirna ruka nestaje u mojoj ruci. Isparava mrljama sutona. Obli čašku vjetra.
II
Uzdiže se magla nad jutarnjim morem. Ususret anđelima razapeta jedra. Svijet zatvoren kuglom koja tone. Do dna straha omekšana tobom.
Pitanja poput rana prikrivaju sumnju. Muku priljubljenu uz drvo križa. Čavao je oslonac koji te pridržava.
U daljini osoljena pustoš. Rasteš drugom stranom nevida u modru crtu obrubljenu sjenom.
Sadržaj
Črtami, rezamiOvca
Staklo vjetra
Caska
Uz drvo križa
Zrcalo I
Ulazi noć
Žbuka
Bura
Zrcalo II
Ipak se odazivaš
Sveta noć 1991.
Između tvoje i moje tišine
Putovanje
Puževa kućica
Straško
Sjena
Prije nego svane
Tigar
Predionice zvuka
More ispod kamena
Čuju se valovi
Mimohod
Nekoliko smokvinih listova
Kiše
Išarane stranice
Zeleni prah
U kristalnim krhotinama
Šator od prstiju
Lokva
Pod nepcem
Ruka
U samoći
Otokom
Kiša
Draga bića
Pripitomljene riječi
U mjesečevu plaštu
Ni misao ni prah
Listopadska
Slatka je ova večer
Prašina
Nevidljiva
Paučina
Uzdiže se jutro
Miris
Ispunjena kuća
Obala
Nevidljivo pismo
Urastaš u crnilo
Nježna utvara
Trstika
Andrea Zlatar
Četiri pjesnička doba: od opisa do performativa
Impresum