Zeleni prah | Andriana Škunca

ŠATOR OD PRSTIJU

I

Osjećaš li, nježnost se vratila? Bliži se i udaljava. Iskušava šare zida. Zavukla se u vapno i odande zaziva.

II

Kažem praznini neka popuca. Mogla bih te dozvati, udisati miris ljetnih cvjetova.

Iz daleka podižem ogradu od zraka, meku ruku koja čuva i kad te samoća oduzima.

III

Riječi koje te žele dodirnuti naviru u bujicama. Nijeme, tonu natrag u istu želju koja ih je pokrenula.

Ne čujem te, ne vidim, a osjećam posvuda.

IV

Što smo čvrsto primili ne možemo pustiti. Premda kažeš idi, sve me više zatvaraš. U šator od prstiju ništa ne ulazi.