Zeleni prah | Andriana Škunca

NJEŽNA UTVARA

Sa čaša hlapi noć, prazni i dopunjuje propušteno. Putujemo s jednog kraja stola na drugi, mijenjajući mjesta poput kočija. Glazba škripi na uzbrdici gdje nemoćno vise vjetri obješeni za sapi konja. Ne mogu u otežalo svitanje.

Zatvorena vrata prikrila zoru. Sve se rasanilo u potrazi za smislom. Laganim šumom taknulo jutro.

Otopljena tama rosi stube. Silazim strminom bez oslonca, praznim odjekom budućih koraka.

Poput nježne utvare stakleni zrak.