Zeleni prah | Andriana Škunca

NJEŽNA UTVARA

 

Sa čaša hlapi noć, prazni i dopunjuje propušteno. Putujemo s jednog kraja stola na drugi, mijenjajući mjesta poput kočija. Glazba škripi na uzbrdici gdje nemoćno vise vjetri obješeni za sapi konja. Ne mogu u otežalo svitanje.

Zatvorena vrata prikrila zoru. Sve se rasanilo u potrazi za smislom. Laganim šumom taknulo jutro.

Otopljena tama rosi stube. Silazim strminom bez oslonca, praznim odjekom budućih koraka.

Poput nježne utvare stakleni zrak.

Kolačiće koristimo kako bismo poboljšali Vaše korisničko iskustvo. Ukoliko se slažete, tada prihvaćate korištenje kolačića i web stranice sukladno našoj politici privatnosti.