Zeleni prah | Andriana Škunca

PRIJE NEGO SVANE

Govorimo o nebu, o mjesečini koja dolazi s raznih strana i putem se oglašava.

Rekla si: Samoća je moja kuća, u njoj stanujem. Praznina se taloži pred vratima.

Prije nego svane, rasut će se zvukovi, veliki u male. Naprsnuti šutnja, osloboditi se muk. Teške riječi postati lakše. Nećeš se bojati mraka. On je okrenuta ploha koju drže zvijezde. Udubina u kojoj se vidljivo spaja s nevidljivim. Dar što vezuje san s drugom stranom privida.

Kad se razdani, otvore se vrata, bit će nas posvuda.