Zeleni prah | Andriana Škunca

POD NEPCEM

Samoća u svemu što me okružuje. Obilje prostornosti s kojom ne znam što bih. Ne odaziva se, ne čuje, a posvuda je.

Ako je ništa sve, što bih mogla promijeniti?

Pamtim kako smo se voljeli. Sjene se izmiješale tvoreći nam ležaj. Lako je ući u rešetku glasa, dijeliti zbilju na pomaknute predjele.

Prošlost nas je vukla na jednu, budućnost na drugu stranu. Što smo mogli činiti?

Sve bliži nečemu izvan nas. Ovo malo tišine pod nepcem traži utočište, rub prozračnosti na koji se naslanja.