Zeleni prah | Andriana Škunca
ZRCALO I
Zrcalo nas pamti, umnaža, razvrstava po mjeri posvojenih prizora. U njemu smo puni pritajenih sumnji i ljubavi. Privlači varkom.
Prati nas mrlja. Budi u mraku i poziva prema jedva vidljivu obrisu. Zrcalom se kreće sve čega nema: odsjaj petrolejke, stišana molitva, presahle riječi. Mrak prikriva mimohod živih i mrtvih. Blijeda točka pomiče tamu s jedne na drugu stranu šutljive sobe. U obilju sjena razmiče se nevidljivo.
Noć oko zrcala sabire nepropusno crnilo. U njemu nestaju glasovi davnih žitelja. Nejasni šumovi, izokrenuta značenja.
Zrcalo je prošlost. S njegove nutarnje strane otkucava sat bez kazaljki vukući vrijeme unatrag. Što smo vidjeli prohujalo je mimo nas, odlepršalo prozirnim krilima, ostavilo nečujni trag. Naša blizina potvrđuje događaj.
Od zrcala se teško dijelimo. Pred njim sudjelujemo u razmjeni pohranjena iskustva.
Nad pepelom jutra maslinova grančica. Sveto ulje, zaziv Duha Svetoga. Na kalendaru zrake sunca prije svitanja. Kad se dan učvrsti, vrhovi trava lome rosnu paučinu. Zrcalo ostaje u ruševinama kuća i crkvica, paleći u njima utrnule svjetiljke. Iz zastakljene dubine zagrijava mrzlinu zidova. U njemu gasnu sjećanja.
Zrikavci namataju gusti zrik oko uspavanih puževa. Utihli koraci prolaznika. Dok nebeska ura tuče po krovovima kuća.
Sadržaj
Črtami, rezamiOvca
Staklo vjetra
Caska
Uz drvo križa
Zrcalo I
Ulazi noć
Žbuka
Bura
Zrcalo II
Ipak se odazivaš
Sveta noć 1991.
Između tvoje i moje tišine
Putovanje
Puževa kućica
Straško
Sjena
Prije nego svane
Tigar
Predionice zvuka
More ispod kamena
Čuju se valovi
Mimohod
Nekoliko smokvinih listova
Kiše
Išarane stranice
Zeleni prah
U kristalnim krhotinama
Šator od prstiju
Lokva
Pod nepcem
Ruka
U samoći
Otokom
Kiša
Draga bića
Pripitomljene riječi
U mjesečevu plaštu
Ni misao ni prah
Listopadska
Slatka je ova večer
Prašina
Nevidljiva
Paučina
Uzdiže se jutro
Miris
Ispunjena kuća
Obala
Nevidljivo pismo
Urastaš u crnilo
Nježna utvara
Trstika
Andrea Zlatar
Četiri pjesnička doba: od opisa do performativa
Impresum