Zeleni prah | Andriana Škunca
TIGAR
U bilježnici na čijem je omotu tigar, pišem ti dahom životinje koja miruje u kasni sat. Kiša otapa zidove ostavljene u sutonu. Ispire tragove s kamena. Sve je ponovno čisto i netaknuto.
Vratit ćemo se drugim putem. Postoji bezbroj načina da priđemo svemu što smo vidjeli. Dodirnemo sipku lubanju, ishlapjelo svjetlo.
Tigar miruje umotan u krzno i nenapisanu rečenicu. Čeka trenutak kad će skočiti, zagristi sjenu. Ali tada ću biti daleko, neću čuti lomljenje papira.
Tigar prati ruku, osluškuje potisnuto. Šutnja se pritajila u zatvorenim ustima.
Koliko prostora iščekuje naš dolazak? Čežnja pridržava urušeni svod, apsidu, tvrdu plijesan.
Tigar brusi pandže na usku prozoru. Modrim šapama pori oblake. Kiša je rešetka koja zatvara noć, prigušuje škripu vlažna poda.
Čuješ li vjetar prije nego se razmrvi, odlijepi od jastuka? Nježnim nozdrvama raspiruje ga tigar.
Sadržaj
Črtami, rezamiOvca
Staklo vjetra
Caska
Uz drvo križa
Zrcalo I
Ulazi noć
Žbuka
Bura
Zrcalo II
Ipak se odazivaš
Sveta noć 1991.
Između tvoje i moje tišine
Putovanje
Puževa kućica
Straško
Sjena
Prije nego svane
Tigar
Predionice zvuka
More ispod kamena
Čuju se valovi
Mimohod
Nekoliko smokvinih listova
Kiše
Išarane stranice
Zeleni prah
U kristalnim krhotinama
Šator od prstiju
Lokva
Pod nepcem
Ruka
U samoći
Otokom
Kiša
Draga bića
Pripitomljene riječi
U mjesečevu plaštu
Ni misao ni prah
Listopadska
Slatka je ova večer
Prašina
Nevidljiva
Paučina
Uzdiže se jutro
Miris
Ispunjena kuća
Obala
Nevidljivo pismo
Urastaš u crnilo
Nježna utvara
Trstika
Andrea Zlatar
Četiri pjesnička doba: od opisa do performativa
Impresum