Zeleni prah | Andriana Škunca

NI MISAO NI PRAH

U daljini ljubav se oslobađa, poništava sve što ju je sužavalo. Vino postaje svjetiljka, tišina ga podgrijava. Treba reći prije nego se opepeli zbilja. Vjerovati samoći koja raste s druge strane zida, premda se ne oglašava.

Prići tako da se ništa ne pomakne, ni misao ni prah. Doći do vratiju tvoreći još jedna. Stati uz tebe tamo gdje te nema. Ići iz jednoga u drugo vrijeme laka koraka. Biti ti, otvoriti se na nekoliko mjesta. Ne zapinjati ni za što. Sastaviti te nevidljivim rukama.