Zeleni prah | Andriana Škunca
PRAŠINA
Prašina nas propušta do svega kamo idemo. S njom dijelimo sporost vremena, pepeljasti trag. Sitna je ljuska trošnosti i prolaznosti. Luči se iz onoga što dirnemo. Rasuta putanja, čestica je svemira.
Uvlači nas u šupljinu kamena, kuća i putova. Naslanja na oronula vrata. Usitnjeni prah sipi iz mnogolikih predmeta.
Ona je pomična daljina. Otopina privida. Razdvaja i spaja mekoću nesigurna govora.
Strane svijeta provlače se tjesnacima, mrve izblijedjele otiske. Brojčaniku sata dodaju oblik koji nedostaje. Mjesto je susreta i mimoilaženja, dolaska i odlaska.
Između ormara, bilježnice, zida, taloži se i nestaje.
Sadržaj
Črtami, rezamiOvca
Staklo vjetra
Caska
Uz drvo križa
Zrcalo I
Ulazi noć
Žbuka
Bura
Zrcalo II
Ipak se odazivaš
Sveta noć 1991.
Između tvoje i moje tišine
Putovanje
Puževa kućica
Straško
Sjena
Prije nego svane
Tigar
Predionice zvuka
More ispod kamena
Čuju se valovi
Mimohod
Nekoliko smokvinih listova
Kiše
Išarane stranice
Zeleni prah
U kristalnim krhotinama
Šator od prstiju
Lokva
Pod nepcem
Ruka
U samoći
Otokom
Kiša
Draga bića
Pripitomljene riječi
U mjesečevu plaštu
Ni misao ni prah
Listopadska
Slatka je ova večer
Prašina
Nevidljiva
Paučina
Uzdiže se jutro
Miris
Ispunjena kuća
Obala
Nevidljivo pismo
Urastaš u crnilo
Nježna utvara
Trstika
Andrea Zlatar
Četiri pjesnička doba: od opisa do performativa
Impresum