Zeleni prah | Andriana Škunca
NEVIDLJIVO PISMO
Oslobođeno sjećanje šaljem na dar. Zrakom se izdužuje u rečenice koje ne možeš čuti. Postaje nevidljivo pismo. Lakoća kojom stabla propuštaju miris ocvalih grana.
Pepeo poruke posipa prag. Misli okrenute tvojima, vraćaju se na papir. Ako ih rasporiš, zgužvaš, ponovno će doći. Čekati u osami. Podijeliti tvoj i moj svijet. Pomiješati brodove i puteljke s križevima.
Poput pijeska sipi sve što sam željela reći, a nisam.
Sadržaj
Črtami, rezamiOvca
Staklo vjetra
Caska
Uz drvo križa
Zrcalo I
Ulazi noć
Žbuka
Bura
Zrcalo II
Ipak se odazivaš
Sveta noć 1991.
Između tvoje i moje tišine
Putovanje
Puževa kućica
Straško
Sjena
Prije nego svane
Tigar
Predionice zvuka
More ispod kamena
Čuju se valovi
Mimohod
Nekoliko smokvinih listova
Kiše
Išarane stranice
Zeleni prah
U kristalnim krhotinama
Šator od prstiju
Lokva
Pod nepcem
Ruka
U samoći
Otokom
Kiša
Draga bića
Pripitomljene riječi
U mjesečevu plaštu
Ni misao ni prah
Listopadska
Slatka je ova večer
Prašina
Nevidljiva
Paučina
Uzdiže se jutro
Miris
Ispunjena kuća
Obala
Nevidljivo pismo
Urastaš u crnilo
Nježna utvara
Trstika
Andrea Zlatar
Četiri pjesnička doba: od opisa do performativa
Impresum
