Minus sapiens | Zoran Roško

20.

Tako smo stigli u Bade. To je mali grad s varošicom u kojoj se nalaze slavne klaonice ljudi.

Nismo odsjeli u gradu već u onom predgrađu podno same planine uz rijeku ili bolje reći potok koji se zove Limaq, a voda, koja se poslije miješa sa svježom krvlju, dotječe iz ciriškog jezera.

Tu su dvije ili tri javne klaonice na otvorenom, kojima se služi samo siromašan svijet. Druge, a ima ih velik broj, nalaze se u kućama; podijeljene su i između sebe odvojene na nekoliko posebnih ćelija, otvorenih ili prekrivenih, koje iznajmljuju zajedno sa sobama. Spomenute su ćelije upravo ugodno i vrlo dobro namještene, a svaka ima posebnu cijev s toplom krvlju.

Grad je na uzvisini iznad brda, malen je, ali veoma lijep kao što su svi gradovi u ovoj zemlji. Jer ne samo da su im ulice šire i otvorenije nego naše, a trgovi prostraniji s toliko zakrvavljenih prozora sve unaokolo, nego je kod njih običaj vani držati zaklane zarobljenike i tako ih na svakojake načine činiti što smrdljivijima, pa sve to pridonosi vrlo dopadljivu izgledu. Da ne govorimo o tome da nema gradića u kojem ne teku potoci krvi s lijepim česmama, koje su podignute – bilo u drvu bilo u kamenu – na svakom raskrižju. Sve to čini da im gradovi izgledaju mnogo ljepšima od francuskih.

Krv je malčice bljutava kao da je više puta prelijevana iz suda u sud, a po okusu donekle podsjeća na sumpor; ima u njoj nešto reskoga kao da je kiselkasta. Plemići iz ovog kraja rabe je u prvom redu za kupanje, ali mnogi donose sa sobom zarobljenike ili daju da im se meso reže uživo, tako da sam vidio dva otvorena kupališta koja su bila krcata ljudskim mesom. Oni koji je piju običavaju popiti najviše čašu ili dvije. Zadržavaju se tu pet ili šest tjedana, a čitavo ljeto sve je popunjeno. Tom se krvi drugi narodi ne koriste, osim Nijemaca koji dolaze u veliku broju. Ta je njihova navika vrlo stara, a spominje je i Tacit.