Minus sapiens | Zoran Roško

58.

– Dogovor je bio u podne, zar ne?

– A to je bilo prije ravno sat vremena.

– Izvrsno. Tako smo izbjegli najveću vrućinu.

– Ali ja te cijelo vrijeme tu čekam.

– Predivno, čuvala si nam mjesto.

– U 16. stoljeću nesumnjivo vlada neviđena potražnja za susretima majke i sina u podne. Dakle, jesi li?

– Majko…

U trenu je cijeli prizor ispred krčme Kod štuke nestao a pred sobom sam mogao vidjeti samo nešto poput do golema uvećanja prikazanu opnu muhe ili nekog sličnog kukca, ili se možda radilo o nekakvu tkivu koje se raspalo do razine svoje mrežaste osnove, a čuti sam mogao samo ubrzano industrijsko lepetanje, zvuk koji bi možda mogao nastati kada bi rijeka olova bila cvrčak. Ili kada bi svinje bile metalne pile. To je trajalo nekoliko minuta, a onda sam pred sobom ugledao Kinskog kako trči za golom djecom na prašnjavoj cesti.