Minus sapiens | Zoran Roško

67.

Draga Alga, u ovome sam mjestu, u ljeto 2009., upoznao književnika i fotografa Édouarda, ispostavilo se svega nekoliko mjeseci prije nego što se ubio. Fotografirao me a onda počeo govoriti kao navijen. Ne vjerujem da su drevni mudraci shvatili išta bitno, rekao mi je. Mudar možeš biti samo ako nisi dovoljno informiran. Svaki je čovjek muzej svojih želja. Nikada nisam iznenada naletio na ženu koja je upravo bila pomislila na mene. Religiozni ljudi nisu dovoljno maštoviti, ideja boga previše je realistična. Bojim se svega, ali od toga nisam ništa sretniji. Prijatelji su govorili za moju prvu ženu da su joj noge uvijek širom zatvorene. U svojim ranim tridesetima morao bih popiti nekoliko painkillera kako bih podnio orgazam. Mislim da je riječ ja prekratka. U nekim riječima i rečenicama žive sablasti, opsjednute su. Uklonili smo smisao zbog vaše sigurnosti, rekli su mi kada sam prvi dan došao na posao. Bio sam vrhunski osposobljen tako da sam mogao raditi stručne pogreške i imati profesionalne iluzije. Sjećam se grafita u jednom javnom zahodu u San Franciscu: Molimo da ne bacate crijeva u školjku. Riječi su nam omogućile vjeru u nepostojeće, riječi su naša druga religija. Prva je bila vjera u postojeće. Moja druga žena više zaboravi u jednom danu nego što ja naučim u godinu dana. Imam erekcije u stilu 1950-ih. Često kada sam u stranoj zemlji čujem zvuk aerodroma koji bježi pred avionom. Najviše što možemo učiniti da bismo razumjeli druge ljude jest zaboraviti ih. Moj prvi roman trebao se zvati Goodoo & woodoo, ili Molim te, nemoj se ljutiti ako te ubijem. Divim se istini jer svašta može podnijeti. Imam mnoštvo fotografija na kojima sam nebodere različitih veličina uhvatio kako masturbiraju. Moj stric je među zadnjima u našem selu znao rasporiti svinju i iz nje izvaditi već osušeni pršut. Ne zanimaju me ljudi, ali zanima me čovječanstvo; u cijeloj povijesti nije se rodio ni jedan zaista zanimljiv čovjek. Sreća ti samo stvara još jednu obvezu. Treba mi dugo da shvatim da me netko počeo ponižavati. Moji su me roditelji nedovoljno zlostavljali. Najviše me proganjaju sjećanja na ono što mi se nije dogodilo. Nezadovoljan sam dok čekam liječnički pregled, ali ne i dok čekam orgazam, iako se u oba slučaja ne događa gotovo ništa. Lako me je uvjeriti, ako je nešto zaista dobro. Da nam snovi žele nešto poručiti, poslali bi nam telegram. Najviše volim fotografije koje se slušaju na gramofonu. Što sam više mrzio svoju ženu, više se slagala sa mnom. U životu sam obožavao mnoge stvari, ali nikada mi nije bilo važno koje. Čovječanstvo je tajno društvo, tako da nikada ne znaš pripadaš li mu ili ne. Mog djeda nisu mogli sahraniti jer ga je zemlja odbacivala kao strano tkivo. Znanost će jednom, siguran sam, otkriti mit koji objašnjava nastanak svijeta. Imao sam jednu jako pametnu biljku koja je, štiteći se od grabežljivaca, stvarala prostorne iluzije. Ne traju sva stoljeća jednako dugo. U kraj svijeta ulaže se previše pameti i novca za tako mizeran rezultat. Kada izlazim iz kuće, uvijek pokucam na vrata. U poljupcu najviše volim onaj mekani, jestivi dio. Prednost iznenadne smrti je što se ne stigneš sramiti. Volim ispunjen i smislen život, usprkos tome što se komercijalizirao. U ljubavi i seksu smo svi fašisti. Mnoge žene obožavaju moj neobično oblikovan penis. Muškarci me često pitaju u čemu se sastoji ta znamenitost, a tajna se samo poveća kada im, citirajući Edwarda Goreyja, kažem da sam im ženama učinio onu stvar s tavom.