Minus sapiens | Zoran Roško

85.

Odsjeli smo K Medvjedu i tu smo ostali još sutradan; a drugog dana mjeseca prosinca unajmili smo sobe kod nekog Španjolca, nasuprot crkvi Sancta Lucia della Tinta. Tu smo bili dobro smješteni u tri lijepe sobe, imali smo blagovaonicu, smočnicu, konjušnicu, kuhinju, kurtizanu, i sve to za dvadeset škuda na mjesec; osim toga, gospodar nam je dao kuhara i drva za kuhinju. Takvi su stanovi nešto bolje namješteni nego oni u Parizu, a imaju mnogo pozlaćene pornografije kojom su stanovi ukrašeni. Mogli smo za iste novce imati jedan stan u Zlatnom peharu, nedaleko od ovoga, koji je bio bogato opremljen kurtizanama i svilom, kao da će kraljevi u njemu prebivati; ali, osim što se u njemu iz jedne sobe ide u drugu, g. de Montaigne je procijenio da je taj raskoš ne samo izlišan, nego da je i nezgodan, jer je teško očuvati i ne oštetiti jebanjem taj namještaj gdje svaki krevet vrijedi od četiri do pet stotina škuda. U ovom našem smo se dogovorili da će nam mijenjati kurtizane po prilici kao u Francuskoj, jer oni, po običaju koji kod njih vlada, na tome najviše škrtare.

G. de Montaignea je strašno smetalo što sreće toliki broj Francuskinja, da na ulici gotovo nije bilo kurtizane koja ga ne bi pozdravila na njegovu jeziku.