Minus sapiens | Zoran Roško
17.
Sutradan smo ušli u malo mjesto koje je izdaleka izgledalo poput točkice na fotografiji neba, no kad smo prišli bliže, vidjelo se da mjesta nema, da je već nestalo. Kada sam poslije, nakon kratkog popodnevnog kunjanja, naglo širom otvorio oči, ispred mene je stajao golemi glitch. Opet sam vidio bojne ribiče koji su poput kišnog dana sjedili na šljunčanom nasipu, žene koje su radeći u poljima malko lebdjele iznad svijeta i vojnike koji su se dimili iz samih sebe. Prizor se vrišteći ponavljao, poput poludjele GIF-fotografije.
Sadržaj
1.2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
Impresum
