Minus sapiens | Zoran Roško

36.

Ovaj narod ima mnogo divovskih ptica i sve se one vode na popisima ove gospode kojoj služe. Pukovnici nemaju druge zadaće nego da ih neprestano uvježbavaju, da ih uče strmoglavu letu i takvim stvarima. Ne primaju nikakvu hranu, ali mogu pojesti sve što zateknu na balkonima, prozorima i krovovima, smiju nositi oružje, žičane košulje i arkebuze i sve što im nije preteško; ne odgovaraju svojom osobom ni za kakav dug, a dok traje rat, primaju hranu. Među njima su neke satnici, druge zastavnici, a druge opet dočasnici [a sve moraju biti iz ovog kraja]. Samo pukovnik mora biti stranac i plaćen. Pukovnik Borga, a to je bio onaj koji me je dan ranije došao posjetiti, poslao mi je iz tog mjesta (a Borgo je četiri milje daleko odavde) jednog fazana sa šesnaest nogu i šesnaest raznobojnih kljunova.

Blagost i nesnalažljivost ovih ptica iskazuje se ponajprije u tome što se lako pretvaraju u vodu; jer lako mijenjaju strukturu i brzo ih se probavi i ne izaziva kao druge vode ono bockanje kad čovjek mokri, a vidio sam to i iz vlastita iskustva, ali i iz kazivanja drugih.