Minus sapiens | Zoran Roško
62.
U daljini, ukliješteno između dviju stijena, nalik oblaku koji se nasukao, naziralo se mekano, plavkasto mjestašce, već nekoliko centimetara utonulo u pakao. Njegovo još toplo srce upravo je prestalo kucati. Noću se ovdje gasi sav život.
Netko je u mjestu udarao rukom u tvrdo nebo, tražeći spas, sve dok i njegova ruka nije postala dio legende, ruka za koju se još priča da je potpuna greška.
Sadržaj
1.2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
32.
33.
34.
35.
36.
37.
38.
39.
40.
41.
42.
43.
44.
45.
46.
47.
48.
49.
50.
51.
52.
53.
54.
55.
56.
57.
58.
59.
60.
61.
62.
63.
64.
65.
66.
67.
68.
69.
70.
71.
72.
73.
74.
75.
76.
77.
78.
79.
80.
81.
82.
83.
84.
85.
86.
87.
88.
89.
90.
91.
92.
93.
94.
95.
96.
97.
98.
99.
100.
101.
Impresum
