Minus sapiens | Zoran Roško

91.

 

Na verandi u ponoć nije bilo nikoga. Ali oko mene je bio tako crn mrak da ništa ne bih razaznao sve da je nekoga i bilo. Nije bilo mjesečine, a svijećnjaci na ovoj strani dvorca bili su, čini se, ugašeni. Pravio sam jako kratke korake, kako ne bih za nešto zapeo i srušio se, ili se poskliznuo, no odjednom sam ipak imao dojam da mi je nešto oko nogu, oko koljena, i da me polako omata. Protrnuo sam kada sam shvatio da su to nečije ruke. U strahu sam ih nagonski pokušao odmaknuti, ali njihov se stisak zbog toga samo povećao, zagrlile su me oko koljena ne dopuštajući mi i pomaknuti se. Ruke, kojih je sad bilo, činilo mi se, sve više, četiri, možda šest, zgrabile su me i za bedra a onda iznenađujuće spretnom kretnjom prodrle do mog penisa i počele raditi na njemu. Prije nego što sam stigao i pomisliti što da učinim, ili kako da pokušam pobjeći, na penisu sam osjetio nečija usta. Vlažan i topao dodir, premda nepoznata podrijetla i dočekan strahom, izazvao je kod mene snažnu erekciju. Usta su radila svoj posao, i radila su ga izvrsno. Je li to bila Alga, je li to bio Kinski, ili netko treći? Pokušao sam rukama obujmiti glavu osobe koja je klečala preda mnom, ali nisam je uspio zadržati među dlanovima jer sam zapravo napipao nekoliko glava, koje su se sada, o moj bože, počele izmjenjivati na mome jednome penisu. Na meni su radile barem tri glave, pouzdano jedna ženska i jedna muška, a za treću nisam bio siguran. Dahtao sam i stenjao, i slušao tuđa dahtanja, mljackanja i stenjanja. Nisam mogao izgovoriti ni riječi, kao da su mi mrak i užitak oduzeli moć govora, a ni nitko drugi nije se, zbog očitih razloga, služio govorom, nego samo jezikom. Točno u trenutku kada sam vrišteći izlio spermu u nečija usta, s leđa su me nečije ruke u rukavicama čvrsto zgrabile za bedra a odmah mi potom i strgnule hlače. Moj vrisak užitka pretopio se u vrisak strave, a prije nego što sam stigao početi psovati ili zvati upomoć, u šupku sam osjetio neizmjeran bol. Mrak mi je pred očima nestao i postao tamnocrven, crven, svijetlo crven, svijetao, a potom i bezbojan, a kada sam ponovo oko sebe prepoznao mrak verande, vratio se i bol, koji kao da se smrznuo u meni, a u ustima sam osjetio nekakvu gustu tekućinu. Panično sam je pokušao ispljunuti, bojeći se da je to nečija sperma, iako je mogla biti i moja slina koja se nakupila u ustima dok sam, vjerojatno u nesvjestici, ležao na hladnom mramoru. Koprcao sam se po podu udarajući nasumice rukama oko sebe, no ubrzo sam shvatio da nema nikoga. Kada sam se nekako uspio pridići na noge, isti sam čas ponovo pao, tonući u nesvjesticu.