Krila u koferu | Boris Beck

TKO SE BOJI WIRGINIJE WOOLF

ZKM jednom je raspisao natječaj za kazališne tekstove koje ne bi napisali pravi pisci nego socijalni radnici, psihijatri, policajci i slična čeljad – valjda da u njima bude više života, a manje umjetnosti. Toga sam se sjetio kada je glavna urednica Cosmopolitana ispričala kako je zasuta pismima čitateljica koje od nje traže posao. Pišu čak i mame i tate čitateljica i mole je da uzme na praksu njihove kćeri (s fakultetskim diplomama) da rade u Cosmu bilo što, ne mora im ništa platiti. Čitateljice Cosma tako su pametnije od svojeg omiljenog časopisa. Dok im Cosmo nudi dvanaest načina da muškarca zalude, deset novih seksualnih položaja, sedam recepta da budu tigrice u krevetu i pet najvećih muških tajni na tanjuru, one razmišljaju o nečem kudikamo uzbudljivijem od Apolona u svilenim plahtama – o zaposlenju, ispunjenom rokovniku i plaći na računu. Ironično je da čitaju Cosmopolitan iako on u svojem vokabularu nema riječi kojima bi opisao njihovu stvarnost te da baš tu stvarnost pokušavaju unaprijediti pristajanjem na to da sudjeluju u proizvodnji Cosmovih riječi, ali tako je to.

Čitateljica Cosma istovremeno je zainteresirala i Nevena Antičevića, točnije rečeno njezina navika da troši novac na nešto što se čita. On bi joj stoga rado prodao knjigu – ali koju? Antičević je dovoljno inteligentan da zna da ne može ući u um Cosmo djevojke – što ga sprečava da kao sposoban poslovni čovjek uđe u njezin novčanik – pa je bilo prirodno da udruži snage s Cosmopolitanom. Pod sloganom Algoritam objavljuje – Cosmopolitan preporučuje! zamišljena je biblioteka Anima kao edicija knjiga sa “senzibilitetom koje osjećaju puls suvremenog svijeta”, koje su “oličenje ženskog duha u našoj svijesti”; to bi trebale biti “dobre knjige koje ćete moći, zajedno sa Cosmopolitanom, preporučiti svojim prijateljicama i prijateljima”. Njih će uređivati oksimoronsko biće, hibridnije od sirene, himere i meduze – Cosmo djevojka s mozgom – koje sada traže na sve strane, a nagrada mu neće biti udaja za princa nego nešto kudikamo basnoslovnije: posao, ured, laptop i mobitel.

Urednici komercijalnih medija znaju da čitanje knjiga i novina nije kompatibilno pa knjigama kao nečem depresivnom, dosadnom i prašnjavom poklanjaju minimum prostora. Jedna kritika tjedno u mediju maksimum je milosti za te pljesnive predmete zvane knjiga, a kako tjedana ima pedeset dva, dobili smo mjeru godišnje hrvatske knjižne produkcije; više od toga ne treba jer za njih ionako neće nitko nikada čuti. Joseph Ratzinger smatrao je da mediji ne pišu o vjeri jer više za nju nemaju rječnik: govor o umnažanju kruhova, zrnu gorušice i siromasima duhom jednostavno je “našem čitatelju” nerazumljiv, za razliku od seksualnog skandala u samostanu ili kakvu fundamentalističkom nasilju – seks i nasilje su stalni medijski sastojci, a dobrota i nada nisu. Pasija Mela Gibsona postigla je neviđen uspjeh upravo zahvaljujući nasilju koje mediji mogu razumjeti i prikazati. Gibson i nije puno pogriješio kada je film u kina htio pustiti na mrtvim jezicima i bez titlova – riječi koje se inače nalaze na titlovima ne opisuju vjersku stvarnost pa oni koji priču još ne poznaju neće razumjeti ni titlove; egzotični kostimirani povijesni spektakl ostat će samo to za sve koji nisu “fundamentalisti” poput Gibsona. Slično se dogodilo Scorsesejevu Posljednjem Kristovu iskušenju, iako ondje nije bilo prizora mučenja. Zato je Isusova ženidba s Marijom Magdalenom pružila seks za skandal, iako “nefundamentalistička” publika jednostavno nije mogla shvatiti zašto Isus ne bi mogao imati slatku malu dječicu i oko čega je uopće nastala sva ta zbrka. S knjigama je ista stvar: riječi koje “naš čitatelj” poznaje iz novina uzaludno će tražiti u knjigama.

Buduća Algoritmova urednica – dovoljno glupa da čita Cosmo i dovoljno pametna da čita knjige – natjecat će se s novinama koje izdaju i knjige iz pera, kako je sami reklamiraju, Wirginije Woolf. Senzibilitet, suvremenost i ženski duh, da bi ga Cosmopolitan preporučio, morat će se kretati između aromaterapije, Coelha, govora kristala i pilatesa eda bi se Algoritmu isplatilo objavljivanje te da urednica iz snova zaradi za laptop i telekomov sponzorirani mobitel. Cosmopolitan će za to vrijeme nastaviti prodavati svojim čitateljicama muške tajne koje im uopće ne trebaju. Za Cosmo djevojke nije posao nego krevet – a sad će uz uzglavlje imati i knjigu sebi primjerenu.