Mima i kvadratura duga | Želimir Periš
5. DODOLA
Vratio se u stan i nije uspio upaliti svjetlo. Nekoliko puta je kliknuo prekidač u hodniku, onda progunđao i napipao put po dnevne sobe. Sve su rolete bile spuštene, kroz njih se probijalo tek nekoliko zraka vanjskog pakla. Majka ne dopušta da se rolete dižu, kaže da će ući vrućina u zidove i onda su propali. Danju se živi u mraku i ne dopušta suncu unutra, a tek se noću prozori širom otvaraju i u stan pušta svjetlo uličnih lampi i prohladni noćni povjetarac.
Podigao je rolete u dnevnoj sobi i osvijetlio dvadesetak kvadrata dnevne sobe. Dnevna soba izgledala je identično kao što je izgledala i prije petnaestak godina, kad se vratio sa studija. Na komodi slika majke s počešljanom punđom na vrhu glave i nasmiješenim Emilijom u njenom krilu. Bijeli zidovi, pomalo smeđi na spojevima s plafonom, okićeni pejzažima slavonskih oranica i goranskih šuma. Parket pred vratima malo podignut, taman toliko da zaškripi kad se ugazi.
Jedinu je iznimku činio radni stol u kutu sobe na kojem je bilo nabacano nekoliko monitora, prijenosnih računala i sva sila tipkovnica, miševa i knjiga. Nad hrpom tehnike nadvila se velika srebrna stolna lampa. Pokušao ju je upaliti, ali ni ona nije davala znakove života.
Duboko je uzdahnuo i ugurao ruku u vazu pokraj telefona. U vazi je gomilao račune i opomene, jedine važne papire u svom životu. Bila je puna. Izabrao je opomenu od distributera struje. Na njoj su ga pristojno obavještavali da kasni s plaćanjem, nije bilo nikakve prijetnje isključenjem.
Sa zlom slutnjom izviri pred vrata stana i pogleda u električna brojila. Na brojilu pod njegovim prezimenom stajala je plomba. Tek tad ugleda papir, koji je valjda pao na pod, obavijest o prekidu dostave zbog nepodmirenih dugova.
Uhvati se za čelo. Nešto ga je probolo s unutarnje strane očiju. Mala britka igla koja mu se vraća kad bi teret postajao preveliki. Nije si mogao priuštiti ovo. Toliko stvari s kojima se mora suočiti ga je još čekalo, nije mogao misliti još i na struju.
Kad se majka vrati iz vrtića plakat će. Jaukat će koliko su jadni i nesretni pa tiho plakati nad njihovom sudbinom. Nije to mogao podnositi, pobjegao bi da je imao gdje.
Sjetio se ponude više inspektorice Paleke. Sto sati po duploj satnici, dakle dvjesto radnih sati. Novac koji inače ne zaradi ni u tri mjeseca, a sve što treba učiniti je pronaći tog Dodola. U životu je imao i normalnijih poslova, ali imao je i hrpu besmislenijih. Za toliki novac se neće biti teško motivirati, samo mu treba struja.
Pozvonio je na vrata prvog susjeda. Susjed Miro otvorio mu je u bijeloj potkošulji i gaćama.
„Dobro jutro, susjed“, pristojno pozdravi Mima.
„Jutro je, Mima, davno prošlo. Uđi, taman da ću staviti vodu za juhu.“
Susjed Miro ne radi. Ujutro ode na pijacu i ribarnicu, kupi što treba, pa malo pospremi po kući i kuha ručak za ženu i sinove. Žena radi u dućanu. Oba sina su mu u srednjoj školi. Po cijele dane nabijaju loptu u koš.
„Jesi vidio ti tog cirkusa, Mima?“ dobaci susjed dok odlazi u kuhinju.
„Kojeg?“
„Pa to s premijerkom i ministrom.“
„Slabo ti ja pratim vijesti, Miro.“
„Pa pratiš te internete valjda?“ čuje se iz kuhinje.
„Al preskačem vijesti“, objasni Mima. „Nego, Miro, opet imam problema sa strujom.“
„Opet?“ dovikne susjed Miro.
Mima proviri u kuhinju. Susjed Miro stoji za sudoperom i guli mrkvicu. Pred njim je hrpa povrća svih vrsta.
„Vidiš, imali smo prošlo ljeto neke Nizozemce dole u apartmanu na otoku“, počne Miro. „Oni ništa ne gule. Ajde mrkvu, ali oni ništa ne gule, ni krastavac, ni krumpir, ništa. Samo malo properu pod vodom i jedu. A računam ja da nisu normalni. Pa baš kod njih ima najviše pesticida i svog tog smeća. To se najviše u kori zadržava.“ Susjed Miro odloži jednu oguljenu mrkvu sa strane, pa uzme drugu.
„Miro, jel mogu spojiti produžni? Imam nekog posla, a iskopčali su me.“
„Ma samo uzmi, Mima. Čemu služe susjedi nego da daju jedan drugome struju.“
Mima ode po kolut s produžnim kabelom. Ovo je treći put da ga razmotava po susjedovom stanu.
„A guliš li ti, Mima?“ upita ga Miro iz kuhinje, dok je Mima skidao kabel s koluta.
„Mrkve?“
„Znaš što je jučer bilo?“ proviri susjed iz kuhinje kad se sjetio nečeg važnog. „Ja krenem na pijacu, a ono neki mulac stoji dole u ulazu i s nekim kliještama, kao velika pinceta, ovako, pokaže gulilicom Miro, „uvlači pincetu u sandučić i izvlači papir iz njega. Ja viknem – štotoradišjebotipasmaterlopovsku – a on bjež. Ja da ću za njim, a nije da sam baš u formi, više onako da ga prepadnem.“
Susjed Miro nije baš u formi. Trbuh mu se napinje ispod bijele potkošulje.
„A on?“ pita Mima.
„Pobjegao. Ali znaš što je zanimljivo? Ispala mu dva papira. Ja pogledam, a ono računi za Čistoću. Od Perića i Milovana. Ništa, ubacim im u sanduče, al tko zna jel još koji izvadio.“
Mima spoji kabel i izbaci ga preko susjedovog balkona u svoj kuhinjski prozor.
„Al nije mi jasno što će tom mulcu računi za Čistoću“, zaključi susjed vrativši se mrkvicama.
„Fala, Miro“, zahvali Mima susjedu u gaćama i vrati se u stan.
Rastegne produžni do radnog stola i spoji računalo u njega, pa sjedne i shvati da je cijeli znojan. Kroz dignute rolete sunce je neometano kuhalo atmosferu u stanu. Spusti rolete skoro do kraja, pa ode do hladnjaka po pivo, da malo ublaži žegu. Tek kad otvori hladnjak shvati da ni u njemu nema struje i da se sva hrana ubrzano kvari, i najgore od svega – pivo je bilo toplo. Nije dopuštao vrućini da utječe na njega, ali svakim je danom osjećao da se sve teže kontrolira.
Ode po razdjelnik, preseli kabel do hladnjaka i spoji hladnjak u jedan utikač a računalo u drugi. Sjedne na pod, spoji se na Wi-Fi signal kafića u prizemlju i krene tražiti Dodola.
Što zna o Dodolu? Ništa, viša inspektorica Paleka koja želi da je se zove Enka nije mu dala ništa. Ima samo nadimak, nick, virtualni identitet, internetski avatar, lažno ime koje je netko nekad dao sebi kad se registrirao negdje, ne zna čak ni gdje. IP adrese s kojih je netko pristupao nekom mjestu na internetu vrlo malo znače, a ako je Dodola poduzeo i najmanje radnje da sakrije svoj identitet, papiri koje mu je inspektor dao potpuno su beskorisni. Dakle, ostaje mu samo nadimak. A što je nadimak?
Počeo je s Googleom, ulaznim vratima interneta, barem njegovog javnog djela. Za početak, neki poticaj bio bi već i da sazna što taj nadimak uopće znači. Dodola je staroslavenska božica kiše. Prizivala se za suša. Djevojčice, najčešće siročad, obukle bi se u haljine napravljene od lišća, na glavu stavile vijenac od cvijeća i plesale prizivajući kišu. Kiša, pomisli Mima, na trenutak je izgledala kao spas od ove nesnosne vrućine, ali ne, od kiše stvari postanu još gore. Oblaci prvo nabiju tlak i nervozu, vlaga i znoj preplave sve, a kad tople kapi zaliju vreli asfalt sve zasmrdi po zagušljivoj paljevini. Kiša odavno nije rješenje. Ipak, Dodoli su plesali još do sedamdesetih godina, valjda do prvih rješenja za jeftina navodnjavanja. Još jedan bog kojeg je ubila tehnologija.
Našao je pjesmu koju su djevojčice pjevale:
Naša Doda boga moli,
oj, Dodo, Dodole,
sitna kiša da zarosi,
oj, Dodo, Dodole.
Do jučer, Mima bi se zakleo da je vremenska prognoza postala irelevantnija od sporta. To, pada li kiša ili je možda mraz – potpuno je nevažna stvar čovjeku koji živi u zgradi, koji se na posao vozi autobusom i koji večeri provodi uz televizijske serije. Vrijeme nema utjecaja na ljude, u to je čvrsto vjerovao. A onda je, nakon nikakve zime, proljeće preskočeno i travanj je počeo s temperaturama do skoro trideset stupnjeva. Uslijedio je najtopliji svibanj otkad se svibnji mjere. Sad je lipanj tek počinjao, a stopa smrtnosti uzrokovana velikim vrućinama prerasla je onu od ozljeda i nesreća. Škole su zatvorene dva tjedna prije službenog roka i u županiji samo što nije proglašena elementarna nepogoda.
Pokušao je sumirati što zna o Dodoli. Ništa. Tek bi mogao zaključiti da se iza tog nadimka krije ženska osoba. Manje je vjerojatno da si je muškarac za nadimak uzeo ime staroslavenske boginje. Dakle, krenut će od toga da je Dodola žena. Time je eliminirao nešto manje od polovice potencijalnih sumnjivaca. Sa sedam milijardi spustio je na tri i po. Kad čovjek razmisli o tome, to je zapravo sjajan rezultat.
Sadržaj
1. Državni odvjetnik2. Jopa
3. Klara
4. Viša inspektorica Enka
5. Dodola
6. Medo diler
7. Petra
8. Majka
9. Agenti
10. Kafka
11. Maks
12. Krše
13. Javni bilježnik Ilko Bastioni
14. Skvoter Adrijan
15. Maša
16. Emilijo
17. Susjed Miro
18. Gospođa s krafnama i gospodin s bocama
19. Margareta Maržić, prof. mat.
20. Dorica
21. Hrvoje Medanić
22. Jopa Relković
23. Taksist Joakim
24. Dijana
25. Propovjednik sedam jedan
26. Branimir
27. Filip
28. Jadranko Menas
29. Bankari
30. Rebus
31. Gusići
32. Luka
Impresum