Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno.
jer, kad dolazim do kraja, ne nalazim kraj. na podu još stoje ostaci doručka, višnja 87, preslikavaju se slova rukopisa. smije li to biti tako? taj mali unutarnji grč koji me nije mimoišao niti pri odlasku. jesam li već dva tjedna ovdje? kada mi dolaze ružni snovi, općeniti strahovi, negdje pred jutro, kažem sebi nemoj, čega se bojiš, ima onaj tko je s tobom, nemoj se bojati, još samo dva dana – sama.
čista mi nedjelja i moja mala budućnost, od utorka. dvije pruge kiše po zidu od krovnog prozora, na crnu škrinju, pored maminoga sata. moramo paziti da dobro mjerimo vrijeme. tamo je i kapetanova majica, i kapetan, sve.
sveto jutro, oprosti mi moju racionalnu tugu.
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum