Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

gledala je svoje ruke, prste, nokte. ponovno rana.
čak dvije, preduboko ispod kožice
zarezano škarama, dvije tamnocrvene pruge.
počet će boljeti tek sutra, pri pranju suđa,
ili kad jače pritisne jagodicu, odozdo.
još nešto: ona je oduvijek bila takva, naprosto takva.
strah s djecom, nesigurnost,
prebacivanje krivnje. teško svladavanje svakodnevice,
oponašanje tuđih ritmova prisile.
i kosa je mogla biti bolja, zar ne? one fotografije kad se
gledaju, od ranije, imala je drugačiji izraz,
ali ne tako drugačiji, lice u
kojemu se uvijek
bojala grubosti, tvrdoće.