Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

KAD JE OTIŠLA

sonja kad je otišla u život
u kojem ne trebaju bilježnice s venecijanskim motivima
niti rječnici retorike
tamo gdje su izvrnute strane svijeta
sunčani ljetni božići

sonja kad je otišla
u život gdje se večera u sedam
i pije rashlađeno bijelo vino
iz visokih čaša
u bijelim ljetnim končanim vestama
u bijelim ljetnim platnenim tenisicama

pomislila sam možda
sonja sonja sonja kad je otišla
da sam zavidna na tom odlasku
na vinu, terasi, tuđem jeziku,
duljem danu, toplijoj zimi
da bih sama htjela biti
na mjestu
koje na mom globusu visi
sasvim izvrnuto
i sasvim usamljeno
u nepoznatom oceanu

mislim, ja imam svoje more
i crno toplo vino (koje pijemo
iz običnih čaša), imam božiće
u kojima izostaju snjegovi (a ipak
im se nadamo), znam kamo
gledaju prozori naše kuće
(na naranču koja se suši)

znam kamo gledati
gdje se uhvatiti
kako te zagrliti
kada mi je
jako teško