Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
STRACH-TOUHA (I)
Dođi, kažeš, i ja odmah krećem. Čekam cijelu večer
taj poziv, spremna. Još samo jakna i cipele. Da li baš te?
Da li bih se trebala ponovno namazati?
Da li mi se lice opustilo od čekanja?
Sada je prekasno za odustajanje. Poznat,
najpoznatiji put: dvije stanice tramvajem, desetak minuta.
Još stotinjak stepenica, samo da još udahnem zrak.
Otvaraš vrata prije zvona i ne mogu te gledati u oči.
Po nama pravilno razdijeljena svjetlost. I tebi i meni:
vrećica s kruhom, kutija sa sirom. A to potkrovlje,
to obrnuto nebo, s dnom kroz koje propadam.
Dok mi dodaješ vješalicu, dok te pitam za šlape,
dok me ti pitaš je li zahladilo. Uvlačimo se u šalice sa čajem,
unutra se razumijemo, žličicama dodajemo stanke.
Brinem se i ti to znaš. Volim te na mrvice,
na način male ptice. Želim bilo što: jednu točku,
jedno slovo, jedan redak da označi
ovaj iskorak iz vremena, ovo odbrojavanje
udaljenosti, u jednoj jasnoj ljubavi – nejasan strah.
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum