Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
prostrana je naša soba
i okomita u svjetlost
tko zna koliko bi trajao život da ga brojimo
ravnim koracima
jedan dva tri četiri pet šest (mojih) za duljinu
neću te zaustavljati: ti si brži
iako me čekaš u uglovima
zavoljeh ovaj red: preimućstvo zatvorenosti
ako postane sparno vlažit ću ti sljepoočice, pomoći
da preživimo unutar
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Urednikov izborBog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
Urednikov izborIn memoriam: Preimenovanje
Nebo
Urednikov izborUpitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
Urednikov izborti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Urednikov izborGledanje sebe
Impresum
