Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

NEOTPOSLANA RAZGLEDNICA S JUŽNIH ALPA

na dvije hiljade metara
sve je doista sasvim daleko
odhodano u satima
prema gore i prema dolje
le lac le ciel la pluie
(umatam se u laganu vestu)
preko ruba vidokruga prigrljujem te čistom željom,
mislima bez oslonca,
nad stvarnom prazninom i dublje.
između nas su alpe i more
to nije nikakva težina
na dvije hiljade šest stotina metara pješice,
što se zapravo mijenja s promjenom nadmorske visine?
pritisak u glavi, lupanje srca. šum u ušima,
teško disanje,
usporene kretnje,
u ovo doba godine – čudno, planine,
to nepotrebno i neprozirno odsustvo,
danima neko tuđe inozemstvo, ne moje.
izbrojivo i ne,
ovdje ne ostavljam nikakve tragove.
prašina na stolu skuplja se mimo ičije volje
preko ruba prozora naginjem se u povratak,
grlim te odmah.