Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
NEOTPOSLANA RAZGLEDNICA S JUŽNIH ALPA
na dvije hiljade metara
sve je doista sasvim daleko
odhodano u satima
prema gore i prema dolje
le lac le ciel la pluie
(umatam se u laganu vestu)
preko ruba vidokruga prigrljujem te čistom željom,
mislima bez oslonca,
nad stvarnom prazninom i dublje.
između nas su alpe i more
to nije nikakva težina
na dvije hiljade šest stotina metara pješice,
što se zapravo mijenja s promjenom nadmorske visine?
pritisak u glavi, lupanje srca. šum u ušima,
teško disanje,
usporene kretnje,
u ovo doba godine – čudno, planine,
to nepotrebno i neprozirno odsustvo,
danima neko tuđe inozemstvo, ne moje.
izbrojivo i ne,
ovdje ne ostavljam nikakve tragove.
prašina na stolu skuplja se mimo ičije volje
preko ruba prozora naginjem se u povratak,
grlim te odmah.
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum