Neparne ljubavi | Andrea Zlatar

SLIKA U VODI

I

jedna osoba u kuhinji
slušajući neku kazetu
slučajno odabranu radio stanicu
jedna osoba pred sudoperom, malo sagnuta,
u pregaču zavučena ruka, pregača bez papirića,
ta marinina
pregača s tajnim pretincima (sebe)
nikada
uzeto pravo na
nikada
vrijeme za
nikada jedna čvrsta podrška unaprijed
uvijek uvijek uvijek
napraviti prvo za druge sve
napraviti prvo za treće sve
napraviti za sve, sve
jedna osoba u kuhinji nagnuta nad sudoperom sebe
gleda
u odrazu masne mutne prljave vode
nikakve lijepe slike
nikada

II

još jednom ispočetka
suđe koje čeka
plač koji odgađam
nervoza koja tinja
drugi imaju svoja
popodneva
svoj popodnevni nogomet
svoja popodnevna spavanja, šetnju
sve svoje

III

gdje
taj prostor
neko prostor-vrijeme koje nešto
bilo što
vraća
jer drugo sve
naravno to se ne vraća
toga nema
to je
i sada neopeglane košulje
i sada neoprano suđe
i sada kapljice po prozoru kad sunce pada ukoso
s druge strane unutarnjeg života
izvana