Neparne ljubavi | Andrea Zlatar
dolazim ne dolazim i nema me više
kao kad jutrom otvaram oči i odmah hoću pobjeći
nazad
penjem se do jave, nerazgovijetna
uz treći signal za točno vrijeme, uz prvu rečenicu vijesti
ponovno me više nema
neću se probuditi niti popodne, ne zanimaju me
tramvaji, ljetne rasprodaje u robnim kućama
povratak sebi moguć tek s nekoliko gutljaja odstajale kave
privremeno, ali važno: sigurnost u kupljenim novinama
koje nadoknađuju jutarnje kašnjenje, pa ipak,
hoću li uspjeti ući u to vrelo sunce, u dan
koji je otpočeo bez mene i nije primijetio da me nema
teško ću uhvatiti korak s vrućinom i odmaklim satom
tek noću, možda, kad sve ponovno bude izjednačeno,
izravnano u prostoru a tijela izgube granicu
među sobom
Sadržaj
POČETAKpoznajem ovu kuću i dobro je sve
prostrana je naša soba
Bog je svijet razasuo kao naramak drva
previsoko stojiš da bismo se mogli igrati
Voće (I)
Voće (II)
pitao si jučer zašto te prestajem voljeti
In memoriam: Preimenovanje
Nebo
Upitnik
CIKLUS ČUDNOG PRIJATELJSTVA
Pisati o sreći
Slijed slike
beskonačno ću te odšutjeti
ne ozdraviti, ako se to može
Nedovršena, na francuski način
hodali smo mimo svijeta
ima dana koji su kao otoci
USUDILA SAM SE
Bože, učinio si to sa mnom tako nježno, neprimjetno i savršeno
sve sam ti htjela dati
Nebozemci
Quis hic locus, quae regio, quae mundi plaga?
ti znaš ono mjesto, moj vrat, dio gdje počinje rasti kosa
Pismo
Odlazak
Bivša
Strach-touha (I)
(II)
Neotposlana razglednica s južnih Alpa
I ovaj dan
dolazim ne dolazim i nema me više
sakupljaju se čekanja, zbrajaju nesanice
SONJA
*
GLEDANJE SEBE
gledala je svoje ruke, prste, nokte
Slika u vodi
Od čega živim
Što je ona ostavila za sobom, iza sebe
Samoprojekcija
Pokušaji
Lisboa 48 h
Kad je otišla
Gledanje sebe
Impresum